Budućnost nije u motanju kablova

6
751

Piše: Aleksandar Milošević, Danas

Prekuče je bio dan za dobre vesti. Leoni, nemački proizvođač kablova, otvorio je novu, četvrtu fabriku u Srbiji, u kojoj je već zaposleno više od 3.700 ljudi, a planirano je da do 2023. tamo posao nađe ukupno 5.000 radnika.

Još bolja vest od te je da je Leoni pristao da u svojoj fabrici u Nišu zaposli 400 do 600 ljudi koji su dobili otkaz u Šinvonu koji je zatvorio deo proizvodnje u Srbiji.

„Tako smo jedan veliki posao i jednu brigu skinuli sa dnevnog reda“, ocenio je predsednik Vučić.

Ako se ove najave na kraju i ostvare, to će zaista biti jedna velika briga manje – više od 600 ljudi koji su dobili otkaz ipak neće završiti bez posla. Ali, to je ujedno i samo jedna privremena briga manje, jer uzrok zbog kojeg je ta briga nastala, nije otklonjen.

Dakle, reči predsednika Vučića izrečene nakon što je Geoks obznanio da odlazi iz Srbije u neku zemlju sa još nižim platama od naših – da možemo očekivati još takvih slučajeva u narednom periodu – i dalje važe.

Srbija, koja je provela prethodnu deceniju i više subvencijama privlačeći investitore koji traže najmanje kvalifikovanu radnu snagu, nude najjednostavnije poslove, donose najmanje tehnoloških inovacija i koristi za razvoj lokalne privrede i svoje radnike plaćaju najslabije – danas uz pandemiju kao katalizator i inače neizbežnog, počinje da se suočava sa problemom njihove migracije u toplije krajeve, tamo gde su plate još niže, radnici i vlasti još više prinuđeni da prihvataju neevropske uslove rada, a subvencije, ako je moguće, još izdašnije.

Kako plate u Srbiji budu rasle, tako će i motači kablova, jeftini tekstilci i njima slični nastaviti svoj put ka istoku, ka kome se stalno kreću, seleći se iz skupljih u jeftinije zemlje proizvodnje.

To će onda dovoditi do sve više otkaza i ljudi koji će sve teže nalaziti poslove u sličnim fabrikama. Jedan Leoni, koji za sada nema nameru da ode, već mu Srbija i dalje dovoljno odgovara da namerava da se širi, ipak nije dovoljan.

Za sve otpuštene radnike Geoksa, recimo, i dalje nema rešenja, a i ako se nađe, dovlačenje investitora „za rukav“, poput parcijalnog rešenja u vidu turskog Teklasa, nije sistemski izlaz. Šta kad za nekoliko godina ode i onaj koji je sada došao?

Sistemsko rešenje je prelazak na investitore višeg ranga (i domaće i strane), čiji proizvodi imaju viši stepen prerade, veću dodatu vrednost i zahtevaju kvalifikovanije radnike, koji se ne daju tako brzo zameniti drugim mehaničkim izvršiocima u nekoj jeftinijoj zemlji.

Za to je, naravno, potrebno imati te kvalifikovanije radnike, odnosno obrazovni sistem koji će ih stvoriti, ali i sve ono što bi vlast radije da preskoči i nadomesti debelim čekom subvencije: pravna zaštita, niska korupcija, dinamičan privatni sektor, efikasna javna uprava, lak pristup finansijama za malu privredu, i tome slično.

Drugačije rečeno, za to je potrebna promena mentaliteta, prvo vlasti, a onda i građana. Ako mora, može i protestantska etika, za koju se zalaže predsednik, a jedino što ne može je ideja (istog autora) da u Srbiji deca treba da se rađaju da bi radila u fabrikama. To vreme je odavno prošlo. Pravi iskorak će doći tek kada krenemo da cenimo ono što danas metodički omalovažavamo, znanje, meritokratiju i ličnu slobodu.

Izvor: Danas

Prethodni članakOrganizacija Crvenog krsta u Čačku dobija novog sekretara, uskoro smena Biljane Davidović
Sledeći članakBiciklista Borca najbolji predstavnik Srbije na 61. izdanju Trke kroz Srbiju

6 KOMENTARA

  1. Kolko čitam, niste ti Iggy i ostali komentatori bili bez ikakvog posla 2004. Bez zarade, i minimalne, za hleb. Zato trućate o minimalcu, nezadovoljstvu, kafićima itd. Ja ne želim da iko pređe taj put. Posle 28 god.radnog štaža i sa nekim godinama gde nisi sposoban za novi početak.

  2. Nije u motanju kablova, naravno, ali narod koji je zadovoljan minimalcem i u tome uživa po kafićima, da li vidi dalje, da li želi bolje? Nadam se da da, zbog budućnosti naš i naše dece ovde..

  3. Nije ni u motanju kablova ni u tekstilnoj industriji,ni u kompletnoj izgradnji države.U čemu je Miloševiču? U zatvaranju firmi kao posle 2000 god,otimačinama svake vrste, tvom piskaranju, pametovanju. Ne, gospodine dragi. Bolje je namotati jedan kalem, sašiti jednu košulju, ili šta već, nego prodavati maglu kao što činite vi “ novinarčići.“

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here