Jela Surudžić – žena zahvaljujući kojoj je u Čačku izgrađeno deset vrtića!

14
1709
Jela Surudžić; foto: RINA

ČAČAK – Jelisavata Jela Surudzić je žena čije ime je crvenim slovima upisano u istoriji grada Čačka.

Rođena 1933. godine u dragačevskom selu Goračići, u to vreme bila je jedna od retkih koja je nakon nižih razreda čačanske Gimnazije, završila Učiteljsku školu u Užicu i Višu pedagošku za vaspitače u Beogradu. Bili su to teški dani za jednu devojčicu, ali uz sebe je imala majku koja najveći borac kog je upamtila.

Ona je svakog petka dolazila peške iz sela do grada kako bi meni i gazdarici kod koje sam živela donela hranu i to na leđima sira, kajmaka, kromipira i slanine. Kasnije sam izračunala da je ona za vreme tog mog školovanja u Čačku prešla čak 4.000 kilometara. Itekako sam imala od koga da naučim sve o pažnji, brizi i požrtvovanju prvo u svom domu, a zatim i u školama i to sam znanje uspešno sprovela u praksi – izjavila je Jela za RINU.

Prvo je počela da radi kao učitelj i to u jednom nepristupačnom selu na planini Goliji. Do svog radnog mesta stigla je na konju probijajući se kroz snežne smetove, a kad je odlazila sa suzama u očima Jelu je ispratilo celo selo. Stigla je u Čačak gde je počela da radi kao vaspitač u vrtiću, a kasnije je postala i derektor te ustanove.

Kada je došla na njeno čelo, u gradu na Moravi postojala su samo dva obdaništa, a za vreme njenog mandata izgrađeno je čak njih – deset! Dešavalo se da se u samo jednom danu jedan vrtić otvara, a na izgradnji drugog postavlja kamen temeljac.

Takav učinak čak i u ono „zlatno Titovo doba“ bio je pravi podvig, pa su u Čačak na konsultacije i da uzmu plecer uspešnog poslovanja, dolazile brojne evropske i svetske delegacije.

Imali smo viziju da izgradimo što više vrtića jer Čačak je šezdesetih godina prošlog veka počeo ubrzano da se naseljava. Sa kolegama sam obilazila naseljena mesta i gde je bilo puno zgrada, odmah smo tražilii lokaciju i za vrtić. Među prvima je otvorne „Leptirić“, to je bila samo livada zarasla u korov, a onda su usledili i ostali. Kad je sagrađen most i pregažena Morava, otvorili smo vrtić „Mladost“ na keju. Ja sam rukovodila svim tim poslovima, bila inicijator, ali ništa ne bih mogla da uradim da oko sebe nisam mala dobar tim, a rukovodstvo Čačka je imalo izraziti sluh za decu i njihove potrebe – kaže Jela Surudžić.

Bili su to funkcionalni vrtići, sa nekoliko vaspitnih grupa, a zahvaljujući sposobnoj Jeli tada su u Čačku uvedene i jaslice, kao predškolsko obrazovanje. A svoj posao na zavidnom nivou i tada su obaljali logopedi, psiholozi i ostali stručni saradnici. Dragačevku svi pamte kao veliku ali i izuteno skromnu direktorku.

Za sve vreme svog službovanja, koje je trajalo 25 godina Jela nije imala vozača niti besan automobil, od početka do kraja vozila je mali reno četvorku.

Nismo mi mislili na ličnu materijalnu dobit, već samo na dobro naše dece i zaposlenih. Tada su radnici u vrtiću imali 10 odsto veću platu nego prosvetni radnici, ali to su bile kuvarice i vaspitači koji bi na posao dolazili ujutru u pet sati i odlazili kad sva deca odu kući i to se moralo poštovati. Izuzetno sam ponosna i na izgradnju odmarališta u Ulcinju, jer su mališani pre toga deset godina letovali u šatorima, a kasnije su dobili fenomenalan objekat za boravak – kaže ova nekadašnja direktorka vrtića.

Danas uživa u više nego zasluženoj penziji. Kroz vrtiće za tih njenih 25 godina rada prošlo je oko 70.000 dece, a svako ko je sretne obraća joj se za izuzetnim poštovanjem i zahvalnošću. Kako kaže, deca su bila i ostala smisao njenog života.

Za svoj rad i trud dobila je i mnoga priznanja, Oktobarsku nagradu grada Čačka, kao i Sedmojulsku nagradu Srbije.

Izvor: RINA

Prethodni članakAmal i Džordž Kluni preko svoje fondacije nude pomoć uzbunjivaču iz “Krušika“ Aleksandru Obradoviću
Sledeći članakPrema podacima Poreske uprave, u Čačku živi 342 milionera

14 KOMENTARA

  1. Da li je moguce da nakon ovakog teksta o ovakvoj osobi kojoj su se divile i dive generacije Cacana vi ovako komentarisete. Ocigledno ste sisli sa neke cuke, ali i da je tako morali bi postovati lik i delo zene koja je obelezila jednu epohu, dok je Cacak bio grad. Veliki naklon jedinstvenoj Jeli.

  2. POZDRAV ZA „POZDRAV“. JA DA IMAM LIVADU, PLAC, NJIVU U GRADU, A I U SELU, SIGURNO BIH POKLONILA ZA DECU. INAČE JA,HVALA BOGU, IMAM UNUKU I UNUKA. ONI SU MOJ ŽIVOT. TOLIKO DA NE VOLIM DECU. ALI JELA NIJE IMALA SVOJU A BRINULA O TUĐOJ, NAŠOJ DECI. JOŠ JEDNOM HVALA JOJ.

  3. JOJ LJUBICE PA TI SI SRAMOTA. OD KOJIH POŠTENIH SELJAKA U GRADU SU „OTIMALI“. KAKAV ODVRATAN IZRAZ. A ZA ŠTA SU „OTIMALI“ ? PA ZA DECU, LJUBICE. JELA NIŠTA U SVOJ DŽEP UZELA NIJE. VRATI SE LJUBICE ODAKLE SI DOŠLA,SRAM TE BILO.

    • Evo Majo očekujem da sutra Vaš stan donirate Ptredškolskoj ustanovi Radost. Ili želite da zadržite za sebe, a da ne date našoj deci Majo? Vi ne volite decu Majo? Ako volite, sutra ustupite svoj stan. Ljubica nije ni rekla, da je gospodja Jela uzela u svoj džep bilo šta.

  4. Sve pohvale za ovu prvenstveno hrabru strucnu radnu postenu osobu dobrog coveka sa pametnim i primenjivim vizijama zivota sto pokazuje SIRINU ali koliko je sa svojom idejom uvek bila nekoliko koraka ispred vremena

  5. A sada ne možeš da ubaciš dete ako nisi drug član . Vamo kukaju da Srbija izumire da treba da pravimo decu . A dete ne možeš da ubaciš u vrtić .

  6. Divna zena, i ja sam isao u Neven! Kad idemo u Ulcinj na more, na celu kolone Jela sa svojim renoom i dozira brzinu, niko ne sme da je pretekne. U autobusima, svi smo morali biti ususkani i pokriveni dok spavamo! Hvala za svu brigu, divne dane u Nevenu, Ulcinju i Zdravljaku!

  7. Bravo Dragane za komentar. Slažem se 100% sa Tobom. Sećam se Jele. Žena zmaj. Hvala joj u ime svih majki, a sada baka, čija su deca tada išla u vrtiće. Pa na Zdravljak, u prirodu. Moj sin je 70-tih išao u vrtić preko puta crkve. Vrtića nema. Sad je gradsko ruglo. A nema ni Zdravljaka. Bruka.

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here