Polno prenosive bolesti spadaju u grupu zaraznih bolesti. Najčešće se prenose seksualnim kontaktom (analnim, vaginalnim ili oralnim), ili ređe drugim bliskim telesnim kontaktom sa inficiranom osobom, odnosno u direktnom kontaktu sa promenama na koži ili sluznicama inficirane osobe, a neke se mogu preneti i sa inficirane majke na dete tokom trudnoće, porođaja ili dojenja.
Često osobe mogu biti nosioci infekcije i dosta dugo bez simptoma, izgledati potpuno zdravo, pa za tu osobu kažemo da je inficirana.
– Ona bez obzira na ispoljavanje bolesti može preneti infekciju na druge osobe. Ako se ove osobe ne jave lekaru i ne leče na odgovarajući način, može doći do trajnog oštećenja zdravlja. U cilju sprečavanja polno prenosivih bolesti neophodna je pravilna i redovna upotreba kondoma, vakcinacija, testiranje dobrovoljnih davalaca i korišćenje bezbedne krvi tokom transfuzije, upotreba sterilnog pribora za injektiranje ili uzimanje ilegalnih narkotika, upotreba jednokratnih ili sterilnih instrumenata i pribora tokom medicinskih i drugih invazivnih intervencija, na primer pirsing, tetovaža, akupunktura i slično, i korišćenje ličnog pribora za higijenu – kažu stručnjaci.