Veliki intervju Marka Marinovića za Sport klub: Mnogo je teže biti trener nego igrač

2
589

Prodornost, dobar šut za tri, neki bi rekli plejmejker skorer. Po tome smo upamtili Marka Marinovića. I u dresu dragog mu Borca iz rodnog Čačka i u ostalim mnogobrojnim klubovima tokom bogate internacionalne karijere.

Foto: Duško Radišić Lejča

Ipak, njegovi igrački dana nisu gotovi, iako se tako činilo kada je 2019. godine preuzeo klupu Borca. Iz odela se ponovo vratio u dres krajem prošle godine. Igračku karijeru oživeo je u dresu košarkaškog kluba Ćuprija. Ponovo lokalna priča za 37-godišnjeg plejmejkera i to zbog čiste ljubavi prema košarci i jednog košarkaškog prijateljstva.

Jedini aktuelni srpski igrač i trener Marko Marinović govorio je ekskluzivno za Sport klub o odluci da ponovo zaigra, o ambicijama sa Borcem, kao i aktuelnom stanju u domaćoj košarci.

Ja generalno volim sport. Pratim sve sportove, rekreativno igram nekoliko. Uvek ću svoje slobodno vreme odvojiti za neki sport, a naročito za onaj koji sam profesionalno igrao 20 godina i još uvek želim da igram. Jedan od razloga mog povratka na parket je ljubav prema košarci, a drugi je Vuk Popović, vlasnik kluba i moj dobar prijatelj – počeo Marinović priču za Sport klub i nastavio:

Košarka mi je dala mnogo u životu, tako da joj na neki način sada vraćam. Druga Srpska liga, koju igram sa timom iz Ćuprije je poput engleske ‘Sunday league’, jedna vrsta hobija i pasije. Najbolji vid rekreacije, ako mene pitate. Tako da, kada ima slobodnog vremena, rado odlazim na treninge i utakmice. Malo je reći da košarku obožavam.

Osim za Borac, u svojoj bogatoj karijeri igrao je za FMP, Đironu, Menorku, Crvenu zvezdu, valensiju, Albu, Jenisej, Levski, kragujevački Radnički, Union Olimpiju, Steauu, Krajovu i sada za Ćupriju.

Popularni Malina je u decembru prošle godine bio zvezda vanrednog prelaznog roka Košarkaškog saveza Srbije. Ćuprija je član najnižeg ranga takmičenja KSS, igra Drugu mušku regionalnu ligu – zapad 2A. Posle 13 kola ćuprijski tim je prvi na tabeli sa 10 pobeda i tri poraza. Ni nizak rang takmičenja, ni trenutne ambicije nisu sprečile Marinovića da se ponovo igrački aktivira.

Činjenica je da u Srbiji ima mnogo problema što se tiče sporta uopšte, pa i košarke. To je jedan od manje profitabilnih sportova svakako. Veoma zavisimo od opština i lokalne samouprave. Mogu reći da je Ćuprija dobro organizovana, ali to je već slučaj pojedinaca koji žele da ulažu i razvijaju sport u svojim gradovima – rekao je Marko i nastavio:

Iza cele organizacione strukture i ideje da se Ćuprija vrati na ‘košarkašku mapu’ stoji jedan ambiciozan i vredan momak, veoma ostrašćen kada je košarka u pitanju. Sve pohvale za Vuka Popovića, da nije njega, sigurno ne bi bilo ni košarke u Ćupriji.

Praktično odmah nakon okončanja igračke karijere Marinović je uplovio u trenerske vode, kao i njegov pomoćnik Đorđe Mićić, a ubrzo su stigli i prvi uspesi. On je objasnio kako danas gleda na početak trenerske karijere.

Iskreno, mnogo puta sam do sada naglasio da je mnogo teže biti trener nego igrač. Sve se dogodilo veoma brzo. Prestao sam da igram i bukvalno sam preko noći morao da se transformišem za novu ulogu u košarci. Jeste bilo teško, ali okolnosti su mi išle na ruku. Borac kao tim je do tada već bio uigrana ekipa, dominantna u ABA 2 ligi, postojala je dobra energija među igračima. Preuzeo sam trenersku poziciju i uz mnogo rada mojih dojučerašnjih saigrača, napravili smo odličan rezultat. Taj dugo čekani plasman u ABA ligu je zaista bio kao ‘početak iz snova’, ali se još uvek osećam trenerski mlad, neiskusan, što se i pokazalo nekoliko puta ove sezone. Fali mi još vremena na klupi da bih sazreo kao trener. Mnogo rada je preda mnom – ispričao je Marinović za SK i dodao:

Mislim da je sve to jedan dugoročan proces, ništa se nije desilo tek tako, preko noći. Otkako je startovala ABA 2 liga, u obe sezone smo bili na vrhu tabele i na završnim turnirima. Prve godine smo ‘nesrećno’ izgubili od Krke u polufinalu, na fajnal-foru u Čačku. Sledeće godine od najjače ekipe Primorske, a treće godine smo cele sezone bili ubedljivo prvi. Sticajem okolnosti i pojavom korone, plasirali smo se bez završnog turnira. Što se mene tiče, zasluženo smo ušli u najviši rang regionalnog takmičenja. Klub postepeno raste i podiže se na nivo koji mu, poštujući tradiciju čačanske košarke i pripada.

Borac je trenutno u ABA ligi na 11. mestu na tabeli. Ima četiri pobede (od toga dve nad Partizanom) i 10 poraza.

Glavni cilj Borca ove sezone je opstanak u ABA ligi. Donekle nam je to olakšano povlačenjem Primorske iz takmičenja, ali se nećemo zadovoljiti time da budemo ekipa koja će ući u baraž. To je primarni cilj zadat posle ulaska u ligu. Zadržali smo ekipu od prošle godine, uz neka skromna pojačanja. Imali smo nekoliko nesrećnih poraza i iskreno se nadam da ćemo u drugom delu pokazati svoje pravo lice i da ćemo pobediti još utakmica i ostati u ligi – rekao je Marko.

On je govorio i o igračkom kadru Čačana, koji uprkos drugačijem trendu u srpskoj košarci, neguju politiku rada sa domaćim talentima.

Imamo tu sreću da smo zadržali kostur ekipe od prošle godine i uz nekoliko pojačanja poput Alekse Novakovića, Entonija Smita i Derika Tortona, napravili smo konkurentan tim za ovu godinu. Velika je prednost u bilo kom sportu kada imate ekipu na okupu duže od godinu dana jer se već uveliko razumemo i lakše je raditi, znaju šta očekujem od njih. Svakodnevno pokušavamo da napredujemo i prevaziđemo poraze i prethodne utakmice, svakog dana je nova borba – kaže Marko i dodaje:

Trenutno nismo u najboljoj finansijskoj situaciji da bismo parirali ostalim timovima ovog ranga. Imamo jedan od najmanjih budžeta u celoj ligi i shodno tome dovodimo nova pojačanja. Moram da istaknem da još uvek nismo toliki magnet za mlađe igrače, ali sada kada smo dobili rang, nadam se da će se stvari promeniti, da ćemo ih privući i da će dolaziti u Borac da se razvijaju i stasavaju. Čačak je jedan od nekolicine gradova koji ima svu neophodnu košarkašku infrastrukturu i to treba iskoristiti.

Marinović je za Sport klub govorio i o tome kako iz ugla trenera gleda na to da u ekipama koje pretenduju na trofeje, domaći igrači gube vodeće uloge.

Nije nimalo lako komentarisati ovu temu jer se može sagledati iz mnogo različitih aspekata. Svakome je svoja muka najteža, što bi rekao naš narod. Ono što je sigurno je to da srpska košarka gubi time što naše glavne ekipe dovode i igraju sa toliko stranaca. Košarka je nacionalni sport, treba više razvijati naše kadrove na uštrb rezultata. Ipak, realnost je malo drugačija. Svi očekuju rezultat i da bi bio konkurentan, moraš da budeš praktičan, moraš da dovedeš i strana pojačanja. Treba se staviti u ulogu trenera i sagledati stvari malo iz tog ugla. Nemamo mnogo strpljenja, svi bi odmah rezultate, ali to nije put ka stvaranju dobre ekipe.

Devetnaest godina igračke karijere i 14 klubova. Osim najdražeg Borca izdavaja i Valensiju, koja ga je osvojila.

Imam bogatu košarkašku karijeru, ali ljudi oko mene znaju da mi je najžalije to što sa Borcem nisam uspeo da se plasiram u ABA ligu. Mislim da bi mi to, posle svih košarkaških ostvarenja, i dalje bio vrhunac karijere. U svakom klubu mi je bilo dobro, a najbolje svakako u onima gde sam najviše košarkaški doprineo, pravio najbolje rezultate. Uvek je najbolja atmosfera kada pobeđujete. Možda bih mogao da izdvojim Valensiju, koja me je osvojila i kao klub, organizacija je besprekorna, i kao grad u kome bih mogao da živim.

Sasvim logično kada su Čačak i košarka u pitanju, od trenera koji su mu najviše pomogli izdvaja Željka Obradovića.

Trener Dejvid Blat je rekao da je u košarci sve već izmišljeno, samo treba naći pravu formulu za svoju ekipu. Jesam imao tu sreću da treniram kod mnogo dobrih, ali i različitih trenera i od svakog sam naučio nešto. Evo, recimo, ove sezone, veliku podršku i nesebično znanje mi pruža Željko Obradović. To je neverovatna privilegija meni, ogroman vetar u leđa igračima i neizmerno sam mu zahvalan na tome. Naravno, treba naučiti još mnogo i što je još važnije primeniti naučeno na svojoj ekipi. Ceo život se uči. Svaki dan je nova škola, kako je umeo da kaže Svetislav Pešić. To je velika istina u svakom poslu.

Od KLS, preko ABA 2, do ABA lige – da li je evropska scena za Borac realan cilj?

U životu sam sebi uvek postavljao visoke ciljeve kada je košarka u pitanju jer bez toga nema napretka. Mada, istovremeno treba biti i prizeman, učiti iz grešaka, napredovati, iskoristiti najviše iz svake situacije. Osetili smo to na sopstvenoj koži ove godine, kada smo nakon pobede protiv Partizana izgubili nekoliko utakmica zaredom! Taj niz poraza je ostavio gorak ukus pobede u prvom kolu! Treba, pre svega, stabilizovati klub, razviti zdrave osnove funkcionisanja svih struktura kluba, dovesti sponzore, vratiti publiku, koja je neizostavan faktor, pa posle toga, što da ne!? Čačak ne zaslužuje da bude među timovima koji se bore za opstanak, već stabilno mesto u ABA ligi. Nakon toga, ako sve bude kako treba, a idemo u tom smeru, ne sumnjam da će se pojaviti neka nova generacija koja će moći to da iznese. I to ne bi bilo prvi put jer je u vreme stare Jugoslavije Borac već igrao Evropu. Najviše bih voleo da vidim Borac u Evroligi! Koliko je to realno, nezahvalno je pričati unapred. Neka za početak bude stabilan „abaligaš“ Evropa će biti prirodan naredni korak.

Izvor: Sport klub

Prethodni članakVučić: Do početka marta stiže još milion vakcina
Sledeći članakFizičke barijere najveći problem slepih i slabovidih osoba

2 KOMENTARA

  1. Uveo si Borac u drugu ligu kad si predvodio strajk,pre utakmice sa Slogom.Bilo je to posle Ok.rev
    Oni koji ne znaju neka pitaju Radmila.Posle 13 godina igranja sirom sveta,satro se vratio da Borac uvede u ABA ligu,
    .Peca ,njemu i valikum igracu Dj Micucu je posebno placao.Ovo me podseca na izlive ljubavi Dula za velike pate.Mnogo vecih igraca ostavilo je srce u Borcu.Oni koji redovno prate utknice secaju sr kako mu je tata napus…Arsica kad je bio trener.I jos jedno pitanju za legendu kako te nije stid tebe i Micica da budete strucno sts orca,a zelite da formirate skolu kosarke u CA 94.,kad niste uspeli kupiti KK Mladost od Joje.

    • Hahahahaha
      Jaoj grohotom se smejem na komentare poput tvog. Sta ti znas, pobogu? Vrati se u rupu iz koje si izasao i sto se sporta tice prati fudbal, ostavi se kosarke. Veliki pozdrav sve najbolje ti zelim!

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here