Analiza: Drž’te se žuti, a i vi ostali

Piše: Filip Švarm

Dragan Šutanovac pobjednik je prvih neposrednih unutarpartijskih izbora u Demokratskoj stranci i njen četvrti predsjednik od gubitaka vlasti 2012. Tokom te četiri godine, dvaju vanrednih parlamentarnih i po jednih pokrajinskih, lokalnih i izbora za grad Beograd, demokratama je išlo od zla na gore. Depresivna serija najbolje se može pratiti po funkcijama lidera: bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića smjenio je tadašnji gradonačelnik Beograda Dragan Đilas, kada je i on izgubio izbore zamjenjen je vojvođanskim premijerom Bojanom Pajtićem, a po njegovom porazu na red je došao Šutanovac. Drugim riječima, „žuti“ bez učešća u vlasti i svega onog što im je omogućavala, nisu mogli niti znali funkcionirati, za nju su se držali noktima i to, bolje od ičeg drugog, objašnjava konstantne unutarpartijske sukobe i bavljenje samima sobom. Na kraju, ostao je samo go stranački aparat sa Šutanovcem kao najkrupnijim gospodarem ovog posljenjeg, sakatog i mršavog resursa.

Istina, demokrate su od 2012. prošle medijski linč u režimskim medijima kakav nije zabilježen od devedesetih. U toj satanizaciji i kriminalizaciji posebno je mjesto imala čuvena borba protiv kriminala i korupcije, odnosno, hapšenja članova DS-a iako niti jedan od tih slučajeva nije dobio sudski epilog… Međutim, za ovu partiju najpogubnije se pokazalo to što su im ogroman dio politike deklarativno preuzeli naprednjaci Aleksandra Vučića u svom karakterističnom populističkom i autoritarnom stilu. „Žuti“ su time izgubili svoju poziciju u centru stranačkog života, okus, miris i, za dobar dio javnosti, svrhu djelovanja. Naime, bez obzira na naprednjačku interpretaciju i više nego sumnjive i katastrofalne metode realizacije, teško je biti uvjerljiva opozicija proevropskoj orjentaciji i svemu onom što ona podrazumjeva nakon što ste je decenijama uporno promovirali i zastupali. Lišena na taj način suvisle alternative u zemlji, SNS je uspjela da se u Briselu, Berlinu i Vašingtonu nametne kao ona snaga koja efikasno ispunjava zahtjeve – od Kosova pa nadalje.

Pošteno se mora reći da je veliki dio demokrata bio svjesan sopstvene situacije. No, svi pokušaji redefiniranja političkog djelovanja i programa – najozbiljniji je predstavljao onaj Borka Stefanovića da stranku značajno pomjeri prema modernoj ljevici – razbijalo je već pomenuto držanje noktima za rubove bilo kakave vlasti. To se zorno dalo pratiti smjenjivanjem lidera bez ikakvih suštinskih promjena u stranačkoj politici i njenoj praksi. Zuzvrat, prepakiranja i preslagivanja među „žutim“ postala su gotovo jedina njihova aktivnost i tu negdje treba tražiti i smisao prvih neposrednih partijskih izbora u Srbiji – bez obzira na sav njihov značaj kao presedana.

Novi predsjednik DS-a dugo je na političkoj sceni i dobro poznat javnosti. Sa predhodnim garniturama na vrhu partije dijelio je sve uspjehe i zablude, tako da se od njega ne mogu očekivati kvalitativne novine. Poseban problem je i to što Šutanovac nije u Skupštini, pa mu prijete ne samo manja vidljivost, već i trvenja sa poslaničkim klubom… Zato će primat, po svoj prilici, dati jačanju onoga što je opstalo partijskog aparta, a to ne predstavlja ništa drugo osim održavanja demokrata u plutanju na ivici cenzusa uprkos svim bahatim i promašenim potezima SNS-a.

Sve ovo nije dobra vijest za građane Srbije. Snažna opozicija predstavlja ključni osnov postojanja pravnog poretka i demokracije, a „žuti“ su tokom svog postojanja predstavljali glavni stožer jednog i drugog. Dezorganizirani i bezidejni, zajedno sa svima ostalima, predstavljaju samo jefin paravan za cementiranje novog populizma i autoritarnosti u Srbiji. Zato, ukoliko dođe do obnove i ponovnog sticanja relevantnosti DS-a – pod vođstvom Šutanovca ili nekog drugog, svjedno – to će, kako stvari stoje, biti uprkos stranačkim strukturama, nipšto zahvaljujući njima.

Izvor: Vreme