Josip Jole Farčić, legenda čačanske košarke: Dalmatinac i podoficir u dresu Borca

4
1736

Piše: Miloš Timotijević, istoričar (Istorija čačanske košarke)

Čuvena izjava Krešimira Ćosića da se najbolja reprezentacija Jugoslaviji pravi od centara iz Dalmacije i bekova iz Čačka, potpuno se uklapa u karijeru Josipa Farčića.

Porodica Farčić poreklom je sa Korčule. Pre Drugog svetskog rata uputili su se na rad u Makedoniju, odakle su ih proterali Bugari 1941. godine, pa su otišli u Slavoniju.

Tako je Josip Farčić, poreklom iz Dalmacije, rođen 1. januara 1945. u Sarvašu, naselju u Osiječko-baranjskoj županiji današnje Republike Hrvatske. Porodica je posle njega dobila još dva sina i tri ćerke, ali oni se nisu bavili sportom.

Josip Farić je kao najstarije dete u porodici postao podoficir JNA, sa činim vodnika. Sticajem okolnosti raspoređen je krajem 1962. u čačanski garnizon, što je odlučujuće uticalo na njegovu sportsku karijeru. U Čačku je dobio nadinak “Jole“, da bi ga kasnije Beograđani prekrstili u “Fare“.

Naime, upravo u to vreme KK Borac aktivno je tragao za kvalitetnim centrom kako bi konkurisali za ulazak u Prvu saveznu jugoslovensku ligu. Tako su 1963. trener ekipe Aleksandar Aco Stefanović i jedan od najznačajnijih igrača Slobodan Conja Koprivica jedne večeri na čačanskom korzou primetili visokog momka koga nisu poznavali. Kada su mu prišli u upitali ga ko je i odakle je, on im je odgovorio: “Vojna tajna“.

U pitanju je bila ipak samo šala. Odmah su uspostavili dobru komunikaciju i iste večeri otišli u fiskulturnu salu Gimnazije u Čačku da ocene da li Farić, visok 205 cm, ima osećaj za košarku, koju nikada pre toga nije igrao. Ispostavilo se da je svaki šut koji je uputio prema košu bio i pogodak, što je bilo ogromno iznenađenje, jer pre toga tako nešto nikada nije radio. Bilo je jasno da su pronašli čoveka koji ima veliki talenat, ali ništa više od toga.

Prema rečima samog Farčića košarkaški učitelji Stefanović i Koprivica bili su neverovatno uporni i od njega stvorili košarkaša, i to sa takvom upornoću bi i od običnog “drveta“ isto uradili. Svako jutro pre nego što bi otišao na posao imao je individualni trening, a onda uveče sa ostalim igračima.

Na početku je sve bilo pomalo smešno, jer nije imao dobru koordinaciju pokreta u trčanju, a slobodna bacanja je izvodio jednom rukom, i to levom. Potom je počeo da kopira Radivoja Koraća i slobodna bacanja šutirao “iz kolena“. Pošto je imao veliko stopalo (broj 50), za njega nije bilo moguće nabaviti patike, pa su mu pravili kožne, zapravo neku vrstu cipela.

Na pripremnom turniru u Kumanovu januara 1964. Josip Jole Farčić odigrao je prvu zvaničnu utakmicu za KK Borac. Odmah je postao standardni igrač, stameni levoruki centar koji iz igre šutira jednom rukom.

KK Borac je imao velike ambicije u to vreme. Najpre su želeli da se vrate u Prvu saveznu ligu iz koje su ispali 1954, što nije bilo lako. Borac je 1962. bio vicešampioni Istočne grupe Druge savezne košarkaške lige Jugoslavije (koja se igrala samo te godine), zatim je bio vicešampion Srbije 1963. i 1964. godine, ali nije uspeo u kvalifikacijama da se vrati u Prvu saveznu ligu.

Konačno, 1965. Borac je kao prvak Srbije izborio pravo da se u kvalifikacijama u Ivangradu (Berane) takmiči za ulazak u Prvu saveznu ligu. Među igračima koji su to izborili bio je i Josip Jole Farčić. Dobre igre nisu ostale nezapažena, pa je 1966. odigrao četiri utakmice za reprezentaciju Jugoslavije tokom priprema za takmičenja, ali nije uvršten u prvi tim.

Ipak, spadao je među solidne centre tadašnje Jugoslavije. Borac se 1966. zahvaljujući između ostalih igrača i Josipu Farčiću vratio među najbolje jugoslovenske košarkaške klubove, i sa manjim prekidima (1968, 1976/77, 1980/81, 1989/91) ostao prvoligaš sve do pred kraj raspada zemlje.

Ulazak u društvo prvoligaških timova doneo je za „Borac” nova iskušenja. Farčić je kao vojno lice bio u sistemu JNA koja je imala svoj klub. To je i bio razlog što je već u proleće 1967. počeo da igra za Partizan, pošto je dobio prekomandu iz čačanskog garnizona za Beograd. Bio je to samo prvi u nizu prelazaka igrača Borca za Partizan započet još 1954. odlaskom braće Đurić.

Josip Farčić je u Partizanu igrao čitavu deceniju (1967-1977), sa kojim je u sezoni 1975/1976. osvojio i prvu prvenstvenu titulu za ovaj klub, zajedno sa još dva igrača iz Čačka, Draganom Đukićem i Draganom Kićanovićem. Za Partizan je odigrao ukupno 314 utakmica u svim takmičenjima i postigao 3.643 koša, prosečno 11,6 po meču. Za reprezentaciju Jugoslavije igrao je 1975. na Balkanijadi u Rumuniji (na sedam utakmica postigao je 29 koševa) i osvojio zlatnu medalju.

Za razliku od mnogih drugih igrača koji su otišli iz Čačka za Beograd, Josip Farčić je posle završetka karijere u Partizanu ponovo došao u Borac, za koga je igrao u sezoni 1977/1978. godine. Već u septembru 1977. na pripremnoj utakmici između reprezentacije Jugoslavije i Borca (128:118), Farčić je igrao za Čačane. Borac je te godine bio sasvim solidan i na kraju je zauzeo peto mesto, što mu je omogućilo da 1978/1979. igra evropski Kup “Radivoja Koraća“.

Međutim, tada Josip Farčić nije više bio u Čačku. Košarkašku karijeru je okončao igrajući za beogradski IMT do 1981. godine.

U međuvremenu je završio i vojnu školu, postao oficir, i penzionisao se sa činom kapetana JNA. Sa suprugom Velinkom Verom nije dobio decu. Danas kao penzioneri žive u Draževcu pored Beograda i uzgajaju cveće. Čačak nikada nije zaboravio, koji je za njega bio i ostao prvi košarkaški zavičaj.

Prethodni članakPrvo izdanje Festivala kratkometražnog filma “Kameo“
Sledeći članakZlatanović: Glavni cilj je da stvorimo još prvotimaca i reprezentativaca

4 KOMENTARA

  1. Bio sam na svearmijskom prvenstvu u Splitu 1978 godine,takmicio se u atletici a Farcica sam video da se takmicio u kosarci na istom.

  2. Dodao bih da je Josip Farcic otisao unpenziju kao potpukovnik.Meni je bio nadredjen oficir u Beogradu,kasarna na Rakovici.
    Divan covek…

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here