Legende čačanske košarke: Mirko Drobnjak, rekorder po broju odigranih utakmica za Borac

12
2807

Piše: Miloš Timotijević, istoričar

Čačanski košarkaški klub Borac imao je puno sjajnih igrača, ali je samo centar Mirko Drobnjak igrao najviše utakmica u Prvoj jugoslovenskoj saveznoj ligi.

Mirko potiče iz porodice Drobnjak koja je poreklom iz sela Prijevora kod Čačka i slave Svetog Joakima i Anu (praznuju se 22. septembra). Otac Bojan Drobnjak preselio se u Čačak 1945. i oženio Milunku Pešović, rodom iz sela Ozrema kod Gornjeg Milanovca. Bojan je radio u građevinskom preduzeću Kablar, a Milunka u “Slobodi“. Dobili su dva sina, Gojka koji je bio oficir i karijeru završio sa činom pukovnika i Mirka, čuvenog košarkaša Borca iz Čačka, koji se rodio 28. avgusta 1948. godine.

Osnovnu i Srednju tehničku školu Mirko je završio u rodnom gradu. Najpre je počeo da trenira fudbal u Borcu, odakle ga je “odstranio“ trener Škoba Filipović jer nije imao talenat za ovaj sport.

Košarku je počeo da igra prilično kasno, tek sa 17 godina. Naime, iza Pušeljića kuće u Čačku nalazilo se veliko zajedničko dvorište (“avlija“), u kome je bio postavljen i jedan koš. Dvorište je delila i porodica Slobodana Conje Koprivice, a njegov ujak iz Italije poslao im je gumenu loptu “Pensilvanija“, jednu od prvih koja je došla u Srbiju, što je za to vreme bila posebna privilegija. Među dečacima koji su igrali košarku bio je i Mirko Drobnjak, ali oni su mogli pod koš tek pošto bi igru završili stariji dečaci. Poštovao se red.

Sticajem okolnosti gledao je jedan trening Borca na kome je bilo samo devet igrača. Nisu imali desetog kako bi popunili dva tima, pa su mu ponudili da igra sa njima, ali samo ako “zakuca“ loptu u koš, što je Mirko Drobnjak i učinio. Imao je snažan osećaj sigurnosti kada se našao na terenu, kao da već deset godina trenira košarku. Sutradan je drsko, i bez zvaničnog poziva, došao na trening Borca.

Prvi trener bio mu je Aleksandar Aco Stefanović, koga je cenio kao sportskog pedagoga. Kada su u pitanju košarkaši cenio je Radivoja Koraća, jer je kod njega sve bilo jednostavno i efikasno, kao i kod Radmila Mišovića.

Nadimak “Kobac“ dobio je od profesora Aca Stefanović, jer je sa 202 cm bio u to vreme istaknut centar. Naime, sredinom 60-ih godina u čačanskom Borcu počela je da trenira jedna odlična generacija juniora, koju je vodio nekadašnji igrač Železničara i Borca Vlade Ivković. Iz tog podmlatka u prvi tim su prelazili sa manje ili više uspeha Zoran Joka, Mirko Drobnjak, Sadik “Dida“ Zejnilović, braća Strugarević, Stevo i Dragan, Mićo Vidaković, Ljubo Radivojević, braća Matović, Zoran Krivokapić, Miroslav Kraković, Rašinac, Vujošević. Pojedni su prešli u Železničar.

Ovaj podmladak bio je osnova tima Borca koji je 1967. postao juniorski vicešampion Jugoslavije, kada je „Crvena zvezda” na Malom Kalemegdanu u Beogradu bila prva sa Mokom Slavnićem, Sarjanovićem, Rakočevićem, trenerom Zdravkom Kubatom. Među onima koji su se istakli u Borcu bio je i Mirko Drobnjak. Pored njega na ovom turniru igrali su: S. Matović, V. Andrić, P. Matović, M. Vidaković, Lj. Radivojević, P. Strugarević, S. Zejnilović, S. Strugarević, D. Nikolić, R. Živković i M. Kraković.

Mirko Drobnjak imao je tu sreću da je, čim je počeo da trenira košarku, ušao u prvi tim Borca, koji baš 1966. godine postaje stabilan prvoligaš velike Jugoslavije. Prvu zvaničnu utakmicu za Borac odigrao je u Karlovcu protiv njihovog Železničara. U to vreme nije bio deo prve petorke, ali je posle godinu dana postao prvi centar ekipe. Smenio je Velja Nešovanovića u prvom timu, preuzeo od njega broj 15 i sa tim dresom je otišao i u “penziju“.

Imao je “urođen“ osećaj za šut, ali je na njemu istrajno radio. Trenirao je po dva-tri sata šut sa jednoga mesta, sa dve lopte i pet-šest dečaka koji vraćaju lopte. U to vreme utakmice su se još igrale na otvorenom terenu, na asfaltnoj podlozi, što je košarci davalo jednu drugačiju dimenziju, a publici naročiti ambijent.

Bilo je to vreme izuzetne popularnosti košarke u Čačku, i ogromnog interesa javnosti za sve utakmice, što je bilo uslovljeno i kvalitetom igrača i utakmica. Zato su košarkaši bili poštovani u Čačku, što im je donosilo mnoge privilegije, ali ne i materijalnu naknadu u današnjem smislu.

Već 1968. godine Mirko Drobnjak je zvanično počeo da radi u građevinskom preduzeću “Kablar“ u Kraljevu, gde je putovao svakog dana vozom i vraćao se u Čačak. Od 1972. pa do penzije 2008. radio je u osiguravajućem društvu “Dunav“ u Čačku. Za sve to vreme redovno je trenirao i igrao košarku, što je bio veliki napor i naprezanje.

Mirko Drobnjak igrao je za KK Borac u nizu trinaest godina (1966-1979). Potom je prešao u komšijski KK Železničar u kome je igrao dve sezone (1979-1981), da bi se u Borac ponovo vratio 1981. godine i odigrao jednu sezonu u Prvoj saveznoj ligi. Potom je kao veteran prešao u Mladost iz Lučana, gde je dve godine bio igrač i trener, ali kasnije se nije posvetio ovom pozivu. Dok je bio u Mladosti trenirao je Željka Tanaskovića (1967), koji je kasnije kao odbojkaš imao izuzetne reprezentativne uspehe.

Mirko Drobnjak se svečano i simbolično oprostio od košarke na utakmici Borca sa sarajevskom „Bosnom” 7. septembra 1985. godine. Bio je to turnir povodom četiri decenije od osnivanja Borca na kome su osim domaćina učestvovali Bosna, Cibona (klubovi “pobratimi“) i Radnički iz Beograda.

 

Za ukupno 16 godina provedenih u Borcu Mirko Drobnjak je odigrao sve utakmice svoga kluba i nije izostao ni sa jednog treninga. Nikada nije doživeo povredu, niti je bio bolestan. Među svim igračima KK Borca Drobnjak je rekorder po broju odigranih sezona u Prvoj jugoslovenskoj saveznoj ligi. Igrao je ukupno 14 prvenstava i na 296 utakmica postigao 3.347 koševa. Po mnogo čemu to je izuzetno košarkaško postignuće, jer su na nivou cele nekadašnje Jugoslavije samo Đerđa, Marcelić, Marović, Ražnatović i Logar igrali na više prvenstava. Kada se računaju utakmice u svim ligama najbolji strelac Borca je Radmilo Mišović, a Mirko Drobnjak je drugi.

Bilo je to vreme velike konkurencije među igračima na jugoslovenskom prostoru, tako da i pored nesumnjivih kvaliteta Mirko Drobnjak nikada nije pozvan da igra za reprezentaciju Jugoslavije. Treneri su ga 1972. i 1973. godine ocenili kao šestog, odnosno sedmog igrača prvenstva. Igrao je za “Istok“ 1975. na utakmicama “Istok-Zapad“ jugoslovenske lige, gde su u reprezentaciji “Istoka“ bili igrači iz Srbije, Makedonije i Crne Gore, a “Zapada“ iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije. Upravo 1974. i 1975. bile su vrhunac njegove karijere.

Uvek je igrao čvrsto i oštro, što su znali svi protivnički igrači. Posebno oštar bio je u duelima protiv Dragana Kapičića iz Crvene zvezde, ali u principu nikoga nije štedeo. Oštrinu, neposrednost i snagu ispoljavao je i u svakodnevnom životu. Nema mnogo “staža“ kao košarkaški funkcioner. Dve godine bio je tehnički rukovodilac KK Borca, potom i predsednik Skupštine KK Borac.

Nagradu za životno delo uručilo mu je Udruženja sportskih novinara Grada Čačka.

Oženio se već 1972. godine. Sa suprugom Dragicom, devojački Vojinović, dobio je ćerku Jelenu (1972) i sina Ivana(1975). Jelena je bila talentovana atletičarka, državni rekorder u trčanju na 100 metara sa preponama i završila je Fakultet za fizičko vaspitanje. Sin Ivan završio je višu trenersku školu i 2001. godine sa pionirima čačanskog „Borca” osvojio prvenstvo SR Jugoslavije (Srbija i Crna Gora). I kasnije je imao uspehe sa kadetima i juniorima. Sinovi ćerke Jelene, Vuk i Uroš bave se tenisom.

Mirko Drobnjak se kao penzioner bavi pčelarstvom, a u slobodno vreme igra šah i čita.

Prethodni članakSa analize stigli rezultati 442 uzorka iz Moravičkog okruga, ovo su podaci o broju novozaraženih
Sledeći članakPesničko veče Ivane Pajić, gost Kralj Čačka

12 KOMENTARA

  1. Prosto rečeno tadašnji košarkaši kao uostalom i svi sportisti su bili LJUDINE. I TO BAŠ. Igrali si iz ljubavi prema sportu, gradu, gledaocima. To tek sada vidimo kad ih uporedimo sa sadašnjim sportistima. Igraju i ovi danas ali se više pažnje i pompe diže šta voze kakvu ženu imaju, gde zimuju, letuju. Dobro to je život reći će se. Zato hvala na ovim tekstovima. I treba da ih više ima. Bićemo bogatiji. Za jedno znanje.

  2. Mirko Drobnjak legenda Borca i miljenik cacanske publike.Kad bi danasnja deca mogla da vide sta je bilo navijanje 70 tih i 80 tih u Cacku ne bi verovali….Majstori sa Morave.Zdrav nam bio Mirko.

  3. Arsić i Drobnjak su nepravedno gurnuti u stranu, to su prave legende čačanske košarke. Oni zaslužuju murale u Čačku a ne Malina. On nije Arsiću ni do kolena

  4. E ovo je legenda i za njega treba mural a ne Kupine neke, pa Kurcuba, Arso, Skako itd. Sve naopako u zemlji Srbiji. Legende se ne poštuju a kvazi legende se naslikavaju. Mirko je istinska legenda a ne ovaj!

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here