ČAČAK – Penzioner Ratu Smiljaniću (72) iz Čačka ostvario se dečački san – otvorio je sopstveni muzej.
U kući svojih pokojnih roditelja, samo nekoliko stotina metara od centra Čačka, izložio je hiljade eksponata koje je sakupljao i čuvao od svoje desete godine. Postavku je nazvao „Od klikera pa do boba, bilo je to lepo doba“, a izložba obuhvata period od 1950. do 1980. godine.
– U prvom talasu virusa korona, kada smo sve vreme bili u kući, počeo sam da preturam po stvarima koje sam čuvao u kutijama na tavanu. Tada sam rešio da kuću roditelja, koja je u istom dvorištu sa mojom, pretvorim u svojevrstan muzej. Prvo sam napravio repliku nekadašnjeg boba, kojim smo se kao dečaci, od 1963. do 1965. godine, takmičili i spuštali sa padina Jelice sve do čuvene kafane „Crnogorac“. I jedan originalni bob iz tog vremena napravljen u LJubišu 1951. godine, našao sam u Atenici kod Dula Glišića, koji ga je skinuo sa tavana i dao mi na revers za potrebe izložbe. Želeo sam mladima danas da pokažem kako se tadašnja omladina zabavljala. Spustove na Jelici dolazio je da gleda ceo Čačak, pa i po 10.000 ljudi. Imam fotografije koje o tome svedoče, a među mladićima koji su bili stalni članovi posade bili su čuveni „devetaci“ – devetorica braće, pesnik Branko V. Radičević, Varkaši, Palilulci, Ciganmalci – priča Rato Smiljanić.
Osim bobova, sanki, drvenih skija, klikera, bicikala, pravljenih trotineta, praćki…, u svojoj postavci ovaj jugonostalgičar ima i stare štapove za pecanje („leskovak“), značke, cigarete jugoslovenske proizvodnje, stotine fotografija čačanskih sportskih timova, sa sportskih dešavanja, raznih svetkovina, televizore, tranzistore, gramofone…, sve domaće proizvodnje. Tu su i ploče, kasete i fotografije čačanskih muzičkih bendova, kao i pevača koji su potekli iz ovih krajeva, poput Miroslava Ilića i Dobrivoja Topalovića.
– Najdragoceniji su mi snimci na trakama, koje sam sam beležio „super osmicom“, kamerom za koju sam dugo sakupljao novac. Ima ih ukupno 104, i voleo bih da na osnovu njih neko napravi film, jer to su retki snimci sačuvani iz tog perioda – ispričao je Rato, koji je punih 40 godina radio kao serviser televizora, a bio je i fudbaler FK Mladost iz Preljine.
– Samo dve godine sam radio u fabrici reznog alata, svaki obračun plate, ugovore sam sačuvao. Tu se vidi da sam imao platu od 147.000 dinara, a, recimo, u tom periodu bioskopska karta koštala je svega dinar i po, o čemu svedoče stotine karata koje sam, takođe, sačuvao.
Posebno mesto u postavci zauzima deo posvećen ondašnjoj državi i njenom lideru Titu. Tu su zastava sa petokrakom, uspomene iz JNA, fotografije sa drugovima iz vojske, ordenje…
Veli nam Rato da je i dalje u kontaktu sa drugovima iz vojske, koju je služio 1968. godine u Kumanovu. Nedavno je, posle 50 godina, posetio Seada Đapa iz Tuzle sa kojim je drugovao u vojci. Bio je to, svedoči on, dirljiv susret, punih 15 minuta i on i Sead u stajali jedan naspram drugog i samo plakali…
– Kada su ljudi čuli za ovaj moj muzej, javio mi se Dragan Đorđević iz Jagodine, kapetan u JNA. On mi je poklonio orden koji je dobio nakon što je bio u straži pored Titovog odra i stavio jugoslovensku zastavu preko njegovog sanduka. To je za mene bila velika čast – kaže Rato Smiljanić.
Izvor: Večernje novosti, V. Ilić
Kada bih mogao da pogledam kolekciju?
ROĐO ,TAKO SU SE NAŠI OČEVI OSLOVLJAVALI, RETKO KO MOŽE OVAKO SJAJNO DA URADI.SVAKA ČAST,KAPA DOLE.
Jedan je Rato …nesvakidasnji.
daaaa jedan…
Dokon covek,sta drugo reci…
Imaš ti nešto da podeliš sa sugrađanima?
Dragi Bagi, kada malo razmislim, baš mi te žao… Koja veličina je ovaj čovek u odnosu na tebe… eeeej..
Kolekcija vredna pažnje. Svedočanstvo jednog vremena o kome u muzejskim postavkama još uvek nema tragova. Dostojna da uđe u turističku ponudu grada. Bravo pašo.
Svaka čast legendo. PRAVI ČAČANSKI gospodin