Pismo vlasnice kompanije “P…S… Fashion“, obolele od korone: Divim se zdravstvenim radnicima, oni su pravi heroji ovog doba!

47
18413

ČAČAK – Vlasnica čačanske kompanije “P… S… Fashion“ Slađana Pantović obolela je od kovida-19 i nalazi se u Gradskoj bolnici Zvezdara u Beogradu. Njeno stanje je stabilno i oseća se dobro.

Ona je bila u grupi od 11 pacijenata čačanske bolnice koji su iznenada prebačeni u ustanove tercijarnog nivoa u gllavnom gradu Srbije.

Poželela je da sa čitaocima portala Morava info podeli iskustva svog boravka u bolnici.

Njeno pismo prenosimo u celosti:

Rođena 1. decembra 1935. godine, kao zadužbina dobrotvora i darodavca, uglednog beogradskog trgovca Nikole Spasića, a 1963, engleska dobrotvorna fondacija, Sju Rajder, poklanja bolnici tri paviljonska krila od 123 postelje za gerijatrijsko odeljenje. Od tada bolnica raste.

Danas, beli dvorac sa bezbroj velikih belih prozora. Okružena ogromnim kedrovima, blista kao spasilac ovog napaćenog sveta, naročito danas u doba korone. To je veliko zdanje sa unutra rojevima zelenih i belih leptirića, vrednih, šuštavih i razigranih. To su zapravo duge, celofanske šuštave haljine, sa na brzinu ispisanim imenima na grudima i leđima, debelim , crnim flomasterima. Čitam, dr Mara, dr Ana, dr Pedja… Ili Sneža, Maja, Zoki, Tanja. To su vredne, umiljate sestre koje te oslovljavaju sa Dušo ili Mila. Koliko to samo prija bolesnim dušama, makar kao ekvivalent antibioticima i infuzijama, kojima nas danima nemilosrdno pune. Ponekad pomislim, ako ne umrem od korone, odvešće me antibiotici u bezdan pakla. A tek rentgen, četiri puta pod reflektore za 15 dana, kao da sam neki vrhunski, traženi foto model, samo što ovi nisu nimalo bezopasni. A onda brigu ponovo prekide haos, zavlada žamor i komešanje, šuštanje uznemirenih leptirica, koje negde hrle kao spasioci.

Tada se molim da nije nešto strašno, da se nečija duša ne rastaje sa ovim samilosnim mestom. Međutim, to su često reakcije na neki loš rezulat, i tada nastaje uznemirenost, jer njihova spasilačka srca, kucaju za svaki život, posvećeno, istrajno i do kraja. Takvi su oni, posvećeni i predani zeleni i beli leptiri, sa zelenim paperjastim beretkama, i ogromnim, buljavim, plastičnim očima, sazdanih od neke moderne skijaške opreme. Na nogama su im zelene pufne, lastišom pričvšćene nazuvice iz neke Petar Pan poslednje kolekcije. Čuvaju nas i sebe.

Jedino loše iskustvo, a i to nekada mora da se desi, je moje pranje zuba nad umivaonikom, koji mi sestra reče da pripada njima. Pokaza mi gde je moje mesto. Rekoh da je to ok, ali ako ona krene da bude sa mnom u tom smradu gde se bacaju i napunjene bolesničke kese. Ona samo ponovi, ovo je naše, idite u svoje. Tresem se od ljutnje, ali idem na moje mesto, poput postiđenog psa, podvijenog repa. Ko zna šta kretenka može da mi uradi. A zamislite, jedino je ona na leđima imala iscrtana velika anđeoska krila. Koliko to govori o nama, baš je ona našla s njima da se zakiti, verovatno je bila neki crni demonski službenik. Neka joj bog oprosti i udene joj samilost u te empatijom i ljubavlju usahle grudi. Potom odlazim u krevet, i dalje se tresem, da i sam krevet zvekeće, dok ne mogu da verujem da takvi đavoli postoje. Dolazi uskoro druga sestra i ja je pitam gde mogu da operem zube, pokaza mi i ona isto mesto. Ali tamo je užas, ona pogleda: “U pravu ste, sada ću pozvati čistačicu“, otrča, i uskoro održa reč, posla mi osmeh i reče IZVINI. A ono čudovište, osta da mrzi druge, i to ni manje ni više već na Intezivnoj nezi, Koronarno odeljenje.

Pada i ovde noć, mada ne i sa obično isključenim svetlom. U 20 sati zapljušti kiša dugog, srceparajućeg aplauza. Kao da se na nekoj brodvejskoj pozornici spustiše kulise, a publika ustane i aplaudira bez želje da stane. Naježim se i zaplačem svaki put, na makar takoj maloj ljudskoj pažnji. A onda pomislim, treba ovde dovesti Bočelija da im svakog dana bez prestanka peva arije zahvalnosti, jer su izluđujuće posvećeni spasioci i sigurno svi imaju bela anđeoska krila, samo ih kriju u svoj svojoj skromnosti i opsednutosti da spasu.

Mi svi jednoga dana odlazimo, prvo na Sajam, kao poslednju stanicu do povratka kući, a vi LEPTIRI, ostajete da se borite do kraja, svom snagom svojih bića i svog znanja. Svakog dana se iznova vraćate, rizikujući svoje živote, svoje porodice, decu, partnere, roditelje, vaše prijatelje… Vi ste heroji ovoga doba, i na grudima treba da vam sija orden spasioca.

Neka vas Bog čuva, u svoj vašoj humanosti, ljubavi i znanju, kojim zapljuskujete ovaj grad, ovaj svet. Nisam tek tako pomislila da ste stigli iz druge kosmičke galaksije, vitkih, lepih, visokih, gracoznih tela, sa meračima toninaliteta vašeg glasa, koji držite u malom džepu pokraj srca i koji je baždaren na frekvenciju: tihu, produhovljenu, toplu, kao da nas sve vreme milujete vašim glasom.

Neka vam je sva slava ovog sveta, i veliko HVALA! VOLIM VAS I DIVIM VAM SE.

P.S.: Andjeoski Leptiri, molim vas, dodajte Zvezdari ime Nikola Spasić, da se pamti za uvek i da svako zna, kako je nekada bilo. Koliko čovek može da bude svetlost, i u ovom često sebičnom svetu, gde su status postala preskupa kola, satovi na desetine hiljada eura, firmirana garderoba… Možda će stalno podsećanje, pokrenuti i podstaknuti naše savremenike da svoj ego zamene plemenitim činom, koji može spasiti bezbroj života.

Slađana Pantović, Beograd, Zvezdara, 11.april 2020.

Prethodni članakSve spremno za prijem lakše obolelih od kovida-19, evo kako izgleda hala u Atenici (FOTO)
Sledeći članakLaboratorija u Batajnici će briseve iz Čačka obraditi u protokolom definisanom roku

47 KOMENTARA

  1. Divno, predivno, neverovatno koliko umetničkog dara, da ne kažem dovitljivosti treba imati, da u ovim redovima kritike ka jednoj ženi, med.sestri, punoj stresa usled izloženosti ovom „smešnom“ virusu, radeći svoj posao tako neljubazno sme reći jednom pacijentu da to nije predviđeno mesto za istog, jaooo, strašno… pa sram te bilo med.sestro, kako možeš da uradiš tako nešto, ali ok, to je samo jedan crni demonski službenik, đavo ili pak čudovište koje je otišlo na koronarno odeljenje na svu radost pacijenta… Ali ostali su svi leptirići spasioci…. Joooooooj ljudi moji…….Zar svi uspešni i sposobni ljudi kao dotična dama, mogu sebi dati za pravo da znaju i sve drugo na ovom svetu raditi pa čak se usuditi i pisati, a još najluđe, umesto zadržati u svom dnevniku a ono pak objaviti … Jako loše… Držite se kreativnosti i kvaliteta koje imate ali na dijametralno suprotnom mestu, ali…olovka se uze i napisa se i napisa….i napisa….

  2. Poštovana Slađo, želim Vam brz oporavak! Oduševili ste me Vašim stilom pisanja, pa bih neizmerno želela da Vam budem recenzent kada odlučite da napišete prvu knjigu. Vaša kreativnost nema granice, a i što pre novi modeli, jer ima nas zavisnika od brenda P…. S…. fashion. Napred, u nove životne pobede! Pozdrav od Pantovića.

  3. Sladjo,
    Nije mozda trenutak, a mozda je i najbolji.
    Nisu mozda bitne, a mozda Vam i bas znace.
    Neki moj osecaj, neke moje reci, Vama, izazvane i nastale, mozda sad, mozda i mnogo ranije.
    Prvo, najbitnije, Bogu hvala, da ste dobro.
    Molila sam se za to.
    Zatim..
    Ne znam koliko je bilo sati, dan, kad je stigla Vasa poruka na viberu.
    Koronko, spasitelju..
    Citala sam u sebi, nisam znala ni sama sta.
    Procitala i ostavila telefon.
    Bila sam u nekom šoku.
    A onda sam ponovo procitala.
    I od tada sam uvek sa Vama. Cudno.
    Uvece sam legla da spavam, i sve ono prosla sa Vama, opet.
    Bes citanja.
    I sutradan, opet.
    i danas.
    Mozda cu i sutra.

    Nije mi Koronko pokazao da ucim od Vas, desava se to odavno.
    Samo mi je Vase poznanstvo sa njim, naucilo par mozda mnogo bitnih stvari u zivotu.
    Da budem srecna, da budem zadovoljna, i kad mislim da nisam to.
    Nadam se da to necu zaboraviti.
    Trudicu se.
    Hvala Vam.

    Znam da cete uskoro da budete sa porodicom.
    Znam da cemo uskoro da se vidimo.
    I da necemo pricati o ovome.
    Znam da cesto pomislim na Vas.

    Zelim Vam brz oporavak.
Zelim Vam da sto pre budete sa Vasom porodicom, u svojoj poluloptastoj kuci.

    Od srca,
    Jelena.

    P.S. Videla sam Ficove ptice, svako jutro ispracaju LEPTIRE na derbi sa Koronkom, aplauduraju, navijaju, i uvece im daju snagu, jedan,dva, tri, ma cetiri puta vecu nego sto mogu da imaju.
    To su P….S…. 🕊

  4. Odmaraj i pisi,jer odavno nisam ovako uzivala i plakala u isto vreme!laka ti nooooc!mi zene smo neverovatno hrabre,zato i prezivimo.😘😘😘

  5. Fascinantna ženo,
    divim se tvojoj kreativnosti i načinu na koji si opisala našu borbu, a posebno “ Heroje ” ovog rata, koji su stali ispred nas I svojim grudima zaštitili naše!
    Veliko Hvala i lekarima i med.sestrama iz Čačka.
    Nadam se da ćemo biti svesni vrednosti ovih ljudi!
    Sladjana, pobedjivala si ti I veće igrače!

  6. Prošlo je dosta vremena od kaka sam poslednji put slušao naglas pročitane reči školskih eseja. Bio sam mali. Nisam znao da li školski eseji treba tako da zvuče. U njima sam osećao da ih čita osoba sigurna u sebe, energiča, drugačija od drugih, kreativna. I danas svaki tvoj postupak na isti način govori o tebi.
    Skoro sam zaboravio kako zvuče tvoja pisma koja si mi slala dok si učila u Mariboru, ili mi pisala dok sam ja bio u vojsci. Prošlo je skoro četvrt veka. I onda se pojavio taj surovi, svirepi, zli virus, uspeo je da te za trenutak oslabi. Teško mi je bilo da prihvatim da postoji sila kojoj će to uspeti. Da moju seku čvrstu, sigurnu u sebe i tako jaku, toliko iscrpi. Iako sam čvrsto verovao da češ ga pobediti.
    Ipak, taj zlotvor od virusa, doneo mi je ponovo onaj osećaj koji je ostao urezan u glavi malog dečaka, koji je u našoj zajedničkoj sobi, dok ti naglas čitaš svoje školske eseje, tonuo u san.
    Srećan sam što si baš ti moja sestra. Voleo bih da nastaviš da pišeš. Usreći ćeš onog malog dečaka što je u našoj zajedničkoj sobi, tonuo u san.

  7. Sladjo, nisam znao da tvoja kreativnost ide i u ovom smeru. Ne mogu da objasnim koliko sam prijatno iznenađen kada sam čitao tekst. Samo te molim da što pre ozdraviš i da ti ne pada na pamet da počneš da pišeš knjige, a da nas zaboraviš 🙂

  8. Pozivam ptice, cveće drveće
    Zlatne pčelice što se roje
    Planine naše i reku  Moravu
    Da svi stanu u njenu odbranu
    Ka nebu podižem ruke svoje molitvu za spas Gospodu šaljem
    Da Sladja pobedi tu Koronu
    Molim  Boku i more moje
    Da strah ovaj odmah prestane
    Vile da dodju u njene snove
    Da je povedu u pobede nove
    Očima sjajnim da gleda svet
    Ozdravi što pre Andjele naš
    Neće se zaustaviti tvoj let❤

    MC  14. O4′ Čačak

  9. Poštovani Anonimni,
    Naravno da sam bila zarazna, ali pokaza li druga sestra pravi način. I nije li 5 * hotel odveć različit od smrada izmeta i bačenih, punih bolesničkih kesa? Nije li i tu zaraza još veća? Da ste iskreni, svoj komentar bi svojim pravim imenom zakitili.

    • Svakako zelim brz oporavak, i Vama i svim ljudima koji su zarazeni na celom svetu….Da biste sveli na mimimum da zarazite i zdravstvene radnike koje nazivate andjelima i leptirima, svakako ste trebali da obavestite sestru da se ocisti lavabo da biste mogli da ga koristite, a ne da perete zube iznad njihovog kao zarazena osoba. Od vas, koji vodite jednu solidnu kompaniju, ocekujem mnogo vise. Ukoliko mozete da, pored korona virusa, izdvojite vreme za koriscenje Interneta i za javna pisma tim istim zdravstvenim radnicima, ne vidim razlog da ih ne obavestite o prljavom lavabou, s obrizom da ordiniraju svuda oko vas. Te cu stoga vase javno ponizavanje jednog zdravstvenog radnika i nazivajuci je cudovistem, vise doziveti kao vasu trenutnu slabost i opravdati vas postupak vasom nemoci nego kao vasu izuzetno losu karakternu osobinu gde ljude ponizavate i vredjate, pritom sebi dajuci mnogo na znacaju. A to svakako dokazuje i vasa zelja da, cak i u ovakvoj situaciji, kada ste, na zalost, bolesni, imate potrebu da cak i ovde ispod teksta ostavljate komentare i objasnjavate, prozivajuci ljude koji se nisu potpisali imenom i prezimenom. Vidite li vi do kojih granica Vi idete tako bolesni? Sta li se desava i kako li funkcionisete kada ste zdravi?…..Brz oporavak zelim, svakako. I moje izvinjenje ako ste se bilo cime uvredili na moju repliku. Ja cu svakako uvek, ali uvek, da podrzim zdravstvene radnike i misljenje ljudi koji ih dele, vredjaju ili velicaju, mene nece nikada da zanima, mene licno.

  10. Drago Sladjo, Vi ste zarazrni, sto znaci da nije higijenski koristiti isti sanitarni cvor kao i sestre koje, predpostavimo, nisu zarazene, koje kod kuce imaju porodicu, kao i vi. Zato ste i izolovani, van kuce, logicno. I sumanuto je ocekivati uslove hotela od 5 zvezdica od zdravstvene ustanove u srbiji. A jos sumanutije je smatrati sebe bitnijim od ostalih pacijenata. Kao sto ste se sami uverili sada, svi smo isti, i svima moze da se dogodi.

  11. Dva puta sam se od života opraštao. U život su me vraćali ljudi, poput Jeremić Slobodana. Slika desno. Naravno tu su i moja deca. Želim Vam brz oporavak.

  12. Naučila si u životu da se hrabro boris.što si i dokazala u ovoj borbi sa Kovoda 19 ne zaboravljaš da odaš veliku zahvalnost i priznanje zdrastvenim radnicima koje nazivaš vrednim leptiriima i anđelima iz druge kosmočke galaksije.Slado želimo ti brzi oporavak i povratak tvojim najmilijim.Tvoji mama i tata..

  13. Sladjana, pozdravlja Te Čvorak. Posle 17 bolničkih dana kuci sam. Izsutirao sam koronu. Udri samo na vedro. Kada dodjes u Čačak odmori se pa idemo na Moravu da pijemo kafu i sve prolećne bolničke dane pustimo niz Moravu.

  14. Da gospod Bog da zdravlje ovoj gospodji i svim obolelima.Ova firma je Cacanima mnogo puta pomogla i zato da se svi zajednicki pomolimo bogu da sve bude uredu !

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here