U zemlji košarke, iz grada magije pod obručima

6
711

ČAČAK – Razlilo se jutro nad Čačkom kao delta Misisipija po rubovima Luizijane. U gradu koji je iznedrio košarkaški bluz, jutros je utihnuo zveket lanaca sa obruča.

Piše: Dejan Bojović, Bistro portal

Čačani odavno nisu robovi sujeverja, ali mnogi od njih će se ovog jutra tiho prekrstiti i pomoliti Bogu za bolji plasman reprezentacije na Svetskom prvenstvu. Sve su oči uprte u kineski Fošan. Atmosfera je praznična, gotovo božićna. I svi osluškuju vesti iz daljine i zveket praporaca sa zlatnih odličja naših momaka.

Da je otomanski putopisac Evlija Čelebija, umesto 1663. u Čačak došao 350 godina kasnije, verujem da bi zapisao kako ovdašnja publika razume košarku i aplaudira tapšanjem loptom na betonu kraj Morave. Da je ovo jedini grad u kom ćeš lakše naći 6 ljudi za basket nego šestoricu da ponesu sanduk na sahrani. Kazao je turski hroničar doduše, da je Čačak “naselje divno kao rajski vrt”, ali duguju nama Turci mnogo više. Okupaciju bi im Čačani nekako i oprostili, ali onu krađu iz Istanbula 2010. nikad oprostiti neće!

Neću insistirati na košarkaškim floskulama, toliko puta prožvakanim da su izgubile aromu te su postale otužno gorke… Zašto je Čačak grad košarke, to već ovde i ptice na grani znaju. Znaju naši pernati sugrađani i na krilima kojih se asova Čačak vinuo na sprski košarkaški Olimp. Preneće to naše ptice vašim pticama, kad se kao u Bajaginoj pesmi, nekad sretnu u letu. Pa nek vam svako jutro kraj prozora cvrkuću imena istinskih legendi košarkaškog sporta iz grada čije obale zapljuskuju talasi Zapadne Morave.

Neću vam pisati ni o izgubljenim opkladama, niti da su se Čačani manje davili u reci nego u flašama vode popijenim naiskap zbog izgubljene basketaške opklade. Možda smo ovde jedino u smišljanju “kazni” bili kreativniji nego u igri pod obručima. Osetio sam to na sopstvenoj koži. U jednom periodu odrastanja, lično sam pojeo toliko živog kukuruza i maltera da su bez ikakvih problema mogli da mi okače fenjer o uho i nadenu ime Salaš. Ali, neću vam to više pominjati.

Umesto toga, pomenuću vam jedinstvo i sportski duh protkan kroz svaki uzdah koji će se oteti Čačanima danas dok naši košarkaši budu vraćali Angolu na fabričke postavke. I tako celim putem, do zlatnog finala. Pomenuću vam i to da će se, prvi put od Gutenbergovog pronalaska tehnike štampanja pokretnim slovima svi čačanski mediji ujediniti oko zajedničkog cilja – promocije sporta. Prvi put ćemo svi disati kao jedan i pisati kao jedan. Od kolažnih rubrika, preko informative do kolumni poput ove, u narednih 15 dana ceo će Čačak biti obojen košarkom.

I Bistro portal, u saradanji sa Moravom info, će dati svoj doprinos tom sveopštem ushićenju.

Uz svesrdnu pomoć doktora Zorana Antonovića, dugogodišnjeg specijaliste hirurgije i lekara svih selekcija košarkaškog kluba Borac u narednom periodu objavićemo feljton sa više od 15 tekstova o najvećim košarkaškim legendama grada Čačka. Svoje mesto na tom spisku zaslužili su mnogi, od legendardnog prim. Dr Mioljuba Denića pa sve do mladog Uroša Tripkovića. Pri izradi plana i programa imali smo i podršku uredništva televizije Galaksija, portala Morava Info i Udruženja Čačana u Beogradu, ali pre svega podršku KK Borac i lokalnih sportskih saveza.

Pozvao bih i vas, čitaoce, da uzmete učešće u ovom lepom poduhvatu. Da podelite i komentarišete predstojeće tekstove.

Da kao one gore pomenute čačanske ptice širom sveta pronesete glas o čačanskim košarkaškim Titanima. Jer Čačak to zaslužuje.

Izvor: Bistro portal

Prethodni članakU Ovčar Banji punkt za iznajmljivanje mauntin bajkova, pri kraju obeležavanje transverzale za planinare
Sledeći članakDačić: Intenzivirani radovi na putnoj infrastrukturi, uskoro rekonstrukcija kanalizacione mreže

6 KOMENTARA

  1. Sve je to u redu,ali boli me što većina BORČEVIH legendi je igrala po godinu ili dve za NAŠ BORAC i paljba.Svi osim Mišovića i Marka ivanovića(zbog toga ga smatram BORČEVOM legendom,svidelo se to nekom ili ne).Pogledajte Tripkovića i braću Dragićević,ni minuta u prvom timu BORCA,a ima ih još…

    • Misliš Radmilo samo, celu karijeru u Borcu,kad je bilo najgore i najzeze a ovaj drugi otišao i nije se pojavio u klubu dok se nije ugasio Hemofarm. Raspitaj se sto više ne dolazi u halu, zbog Dragačevac!!! Dosta više širenja dezinformacija. Mozzart vratio klub iz mrtvih vracanjem dugova i postavljanje kluba na noge. Kad su videli da tvoja legenda uzima pare iz kluba ljudi otišli. Radmilo kao legenda Ča košarke nije usao u halu od vladavine ovog iz Guče. Arso isto. Oni su proslavili Borac a tako im se vraca?

  2. Odlično. Da li postoji šansa da se promađu snimci Borčevih utakmica iz 90ih i okače na youtube. Verovatno Galaksija ili TV Čačak imaju arhivu.

  3. Mnogo smo dali Jugoslovenskoj i Srpskoj kosarci i to je fakat.Steta sto se posle Radmila i Kice u Cacku vise nisu pojavili asovi tog kalibra.Al to je manje vise problem vecine klubova.Borac klub za ponos.

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here