ČAČAK – Pre 44 godine KK Železničar je osvojio juniorsku titulu prvaka SFRJ. Žele je do trijumfa u juniorskoj konkurenciji došao nakon pobede na finalnom tiurniru odigranom u Čačku u maju 1976. godine.
Čačak oduvek jeste bio košarkaški grad, ali trijumf Železničara u to vreme predstavljao je veliko iznenađenje, priseća se član ekipe Savo Kovačević, koji je kasnije postao Želov kapiten, a danas se u svom klubu bavi trenerskim poslom.
– Žele je imao razvijenu školu košrarke, koja je važila za jednu od najboljih u staroj Jugoslaviji. U prilog tome govori podatak da su kadeti Železničara tri godine pre ovog uspeha osvojili kadetsko prvenstvo SFRJ u Splitu – podseća Kovačević.
Titulu u juniorskoj konkurenciji u Čačak je donela generacija igrača rođenih 1957. i kasnije. Predvodili su je Vladimir Androić i Radosav Šljivić, koji su na bekovskim pozicijama bili neprikosnoveni u svom uzrastu.
Na turniru su osim Žela učestvovali Partizan, Jugoplastika i Celje.
– Na turnir smo došli kao neporažena ekipa. U ligaškom delu smo bili dominantni, a neke utakmice smo pobeđivali sa 90 ili 100 razlike. Na polufinalnom turniru bili smo prvi u konkurenciji Velesa, Baškimija iz Prizrena i Mladosti iz Bara i plasirali se na finalni turnir koji se igrao u hali kraj Morave – priča Savo Kovačević, koji je u tadašnjoj ekipi bio važan igrač iako je bio dve godine mlađi od većine saigrača.
Igrao se turnirski sistem u kojoj je svaka od ekipa igrala tri utakmice. Partizan i Jugoplastika važili su za favorite.
– Najpre smo lako pobedili ekipu Celja u kojoj je igrao Aleš Pipan, kasnije odličan igrač Olimpije iz Ljubljane, kasnije i poznati trener. Onda je na red došao Partizan predvođen Miškom Marićem na centarskoj poziciji. Već na početku utakmice poveli smo sa dvadesetak razlike i utakmicu rutinski priveli kraju. U prepunoj hali kraj Morave bio je delirijum. Odlučujuća je bila treća utakmica protiv Jugoplastike, za koju tada nisu igrali igrači koji su kasnije bili poznati široj košarkaškoj javnosti. Pa ipak, imali su veoma jak i kompaktan sastav. U regularnom toku bilo je 91:91, a mi smo na kraju slavili rezultatom 104:101 i osvojili juniorsko prvenstvo Jugoslavije. To je bio zaista ogroman uspeh za jedan mali klub iz Čačka – priseća se Kovačević.
Za najboljeg igrača proglašen Aleš Pipan iz Celja, a najbolji strelac bio je Vlade Androić.
Savo Kovačević naglašava da je ključni čovek za veliki trijumf bio trener Aco Janjić.
– On je bio taj integrativni faktor koji nas je povezao, napravio nas boljim igračima i ljudima.
Sa setom se priseća saigrača sa kojima je ispisao najlepše stranice KK Železničar. Po njegovom sećanju Morava Info vam donosi informaciju o tome gde su i šta sada rade protagonisti finalnog turnira u Čačku. Igrači su poređani po brojevima koje su nosili na fotografiji koja prati tekst.
4 Predo Miloradović, bavio se trenerskim poslom
5 Branko Kovačević, preminuo
6 Draško Vučetić, privatni preduzetnik
7 Rašo Jugović, radi u građevinskoj firmi ’’Ratko Mitrović’’
8 Radosav Šljivić, radi na železnici
9 Dragan Ranitović, radio u firmi ’’1. maj’’
10 Boban Jovanović, bio direktor u preduzeću ’’Putevi’’ Beograd
11 Aleksa Ranković, doktor u Medicinskom centru
12 Savo Kovačević, službenik Istorijskog arhiva u Čačku
13 Vladimir Androić, pomoćni trener Željka Obradovića u Fenerbahčeu
14 Pavle Radivojević, građevinski inženjer
15 Milan Cvetković, privatni preduzetnik, bio trener ŽKK ’’Gradac’’ u vreme najveće ekspanzije kluba
– Funkcionisali smo kao braća. Ja njih i danas tako doživljavam – zaključuje Savo Kovačević.
Izvor: Morava Info
Bravo, stvarno lepo, i ponosno
Gospodin Savo Kovačević vas je nehotice doveo u zabludu! U ekipi koja je osvojila zlatnu medalju 1976 god. nisu bili Predo Miloradović i Milan Cvetković, već Branimir Marković Durmać i Milan Milinković Kiseli. Originalnu fotografiju možete, kao dokaz, videti u Želovom bifeu ili u privatnim albumima igrača koji su učestovali na pomenutom turniru.
koff
Svaka čast za tekst. Podsetilo me ba bejzbroj pogledanih utakmica kk žele sa pomenutim akterima u senijorskoj konkurenciji. Tada je Žele igrao 1.B ligu pandam današnjoj ABA2. Po mom skromnom mišljenju, bila je to jača liga od ove danaašnje
Tacno tako, danas se igra za pare, 90% za pare a 10% iz ljubavi a tad je bilo 99% iz ljubavi. Košarka je komercijalna postala, nema tu više sporta, samo interesi i pare, šteta.
Tekst fenomenalan .Gledali smo Zela navijali i bili okupljeni oko Sljivove keve koja je bila najbolji navijac.Svi su bili super ali Vlade i Sljivo su bili genijalci.Steta sto Sljivo nije vise uspeo .Pozdrav svima imaju sa cim da se ponose.
Bravo za tekst
Veliki pozdrav za sve „želovce“ a posebno Ratka Gavrića!!!
Hvala na divnom članku. Dajte nam više ovakvih priča, a manje politike. Svako dobro.
Lepa vremena cacnske kosarke