Kako se u Srbiji proslavlja Dan pobede nad fašizmom: Pokretni praznik praznine

0
185

Piše: Filip Švarm, Vreme

Filip Švarm; foto: MC

Pobjeda nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu obilježava se u Srbiji isključivo po naređenju i to paradiranjem. Ako u Beograd dolazi Vladimir Putin – a zbog obaveza ruskog predsjednika – Dan oslobođenja Beograda može pasti 14. umjesto 20. oktobra kao onomad 2014; ako Aleksandar Vučić ne može da stigne, Dan pobjede neće biti 9. već 10. maja. Sve u svemu – pokretni praznik, zavisno od potrebe. Važno je samo da je po ulicama Beograda onda i Niša sada, tandrkala zastarjela i polovna ruska tehnika, odnosno, „lazari“, „nore“ i slična čudesna oruđa iz još čudesnijeg svijeta SDPR-a.

Zapravo, teško da bi se obljetnice pobjeda nad fašizmom ovdje uopće i primjećivale da nije Rusije. Otadžbinski rat je s punim pravom tamo najvažniji događaj cjelokupne nacionalne istorije, pa naša aktualna vlast u skladu sa svojom tabolidnom rusofilijom ne bira načine dodvoravanja Moskvi iz sitnosopstveničkih razloga. Zato su i ovi „pokretni praznici“ u Srbiji potpuno „po ruski“ – parade, Besmrtni puk i slično; zbog toga je sve skupa toliko prazno i karikaturalno.

Zaista, kakvog smisla imaju crno-bijele slike nepoznatih ljudi kao tobožnjih predaka – žrtvi ili boraca protiv fašizma – u rukama naprednjačkih statista koji u Besmrtnom puku marširaju po Novom Sadu zbog radne obaveze ili dnevnice od hiljadu dinara? Što na čelu tog puka u Nišu predstavlja general Vladimir Lazarević, čovjek osuđen u Haškom sudu zbog zločina protiv čovječnosti i drugih djela – simbol stvarne pobjede nad Hitlerom i Musolinijem 1945. ili one jadne i lažne nad NATO-om 1999, u najboljoj tradiciji JUL-a Mirjane Marković? I da li je ovo sve skupa samo način da se šešeljevski, iskompleksirano i u stalnom podilaženju najnižim porivima pokaže srednji prst svim stvarnim evropskim vrijednostima?

Foto: Kostantin Kamenov/FoNet

A opet, može li drugačije? Decenijama su radikali i neoradikali uz nacionalističko sasluživanje mnogih drugih ubijali u klici svaki stvarni antifašizam. Zato – kako da ta ekipa obilježi pobjedu svih jugoslavenskih naroda kada je učinila sve da razori njihovu zajedničku državu za koju su toliki znani i neznani dali živote; kako da odaju poštu istinskim herojima borbe za slobodu i nezavisnost, kada bi uvijek bili na suprotnim stranama; kako da iskreno slave pobjede nad fašizmom kada – s punim pravom – vjeruju da su izgubili 1945?

Navedeno i još što-šta drugo, pravi je razlog za ritualnu prazninu naših antifašističkih obljetnica. Svašta se tu udrobilo: crvenoarmejci zamjenjuju partizana, rijaliti kič – kulturu sjećanja, ratovi devedesetih – Narodno oslobodilačku borbu, šovinizam – zajedništvo jugoslavenskih naroda, generali osuđeni generali pred Haškim sudom – Koču Popovića, Savu Kovačevića, Đoku Jovanića…

Mada građanima, pa čak i potencijalnim sponzorima u Moskvi, navedeno djeluje groteskno i krajnje neuvjerljivo, trajaće – kako stvari stoje – još podosta. Na kraju im ipak neće proći. No pasaran!

Izvor: Vreme

Prethodni članakDanas poslednji dan za uplatu druge rate poreza na imovinu
Sledeći članakNa današnji dan pre pet godina Čačak zadesile velike poplave

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here