Žiko Jelić: Najlepši fudbal Borac je igrao kad su ga sa klupe vodili Rajevac i Ćirko

8
7707

ČAČAK – Danas vam donosimo sećanja Žika Jelića, legendarnog fudbalera koji je svoje prve korake na sportskom polju napravio u osnovnoj školi u Pranjanima. Njegova fudbalska avantura započela je u Brezaku, a pravo poglavlje njegovog sportskog života otvoreno je prelaskom u Borac, gde je ostavio neizbrisiv trag.

Fudbal je bila jedina opcija Žika Jelića. Još u osnovnoj školi počeo je da igra fudbal u Brezaku iz Pranjana. U Borac je prešao u omladinskoj konkurenciji.

  • Kolar je vodio prvi tim dok je Ostoja predvodio mlađe selekcije. Na poziv Mihaila Kolarevića stigao sam u Čačak i prvi trening u Borcu odradio sam sa prvim timom. Bio sam omladinac, a za prvi tim su igrali Ćuka, Ostoja, Ilija, generacija koja je dugo igrala. Sećam se da su još u Borcu bili Baralija, Pikoš… Taj trening smo imali na pomoćnom igralištu, daj Bože da sam primio dve lopte, samo sam gledao u saigrače, kao u bogove – priča Žiko Jelić na početku intervjua za portal Kablarnet.

Na taj način ste započeli igračku karijeru?

  • Da, veoma duga karijera. Parafirao sam ugovor sa prvim timom pa sam prebačen u Polet iz Ljubića. Vratio sam se u Borac i tu i završio igračku karijeru. Odmah sam nastavio kao trener u klubu.

Igračka karijera je trajala više od jedne decenije?

  • Da, da, mnogo više jer sam kopačke okačio u 34 godini.

Ko su, po Vašem mišljenju, najbolji igrači kluba?

  • Teško pitanje. “Zakačio“ sam staru generaciju koja je igrala čuvene kvalifikacije i po pričama jedna od najboljih. Igrali su kvalfikacije, ali nikad nisu ušli u ligu. Ćirko i Gudura su bili stariji dve godine od mene. Potom su došli Mićo Kovač, Kaličanin, igrao i u Partizanu, Šajče, Panić… To je bila moja generacija, selekcija Borca.

Da li ste mogli više da date kao igrač?

  • Drugo vreme, teže se odlazilo iz klubova. U to vreme znao sam svakog igrača, iz svakog kluba, svi smo znali. Samo vrhunski, poput Kalča, su odlazili, on konkretno u Partizan.

Ali u tom periodu bilo je lepo biti fudbaler?

  • Pošteno jeste. Svi su pitali, pričali o fudbalu, u neku ruku bili smo zvezde. Stadion je bio krcat publike. Igrao sam sa Ćukom, braćom Čakarević, Ilijom, posle sa Ćirkom, Gudurom, a kasnije sa Banom, Šulom, Marecom, Markom i to je bila dobra generacija. U tom periodu Ćuka je bio najbolji jer je mogao da igra na svim pozicijama. Kasnije, Raki Gudurić, Ćirko, Šajče, Mićo Kovač, Kalčo, Bane Stojanović, Marec… Bilo je dobrih igrača.

Koja utakmica je ostala urezana u sećanje?

  • Sa Rijekom u kupu, pun stadion, nije moglo da se uđe… Eliminisali smo Rijeku, a ja sam bio strelac. Takođe, bilo je još mečeva koje pamtim, sa Proleterom, Šibenikom, Teteksom, Olimpijom, Zagrebom, a stadion krcat, ali uvek. Zanimljivost, tada su svi igrači bili iz Čačka i okoline, jedino je Vito Štavljanin doveden iz Kruševca. Svi su bili iz naše škole fudbala, prešli gore, a ostali smo Prika i ja.

Da li je bilo logično da nastavite sa trenerskim poslom?

  • Voleo sam da radim i treniram mlade igrače. Trenerski staž oko 34, 35 godina i za to vreme bilo je dobrih generacija i igrača poput Lazovića i Mladenovića. Da ne nabrajam, nekoga ću zaboraviti.

Koliko je Borac važan kao klub?

  • Prilično, bili smo u krizi, na svim nivoima. Ljudi koji su došli se trude, ali prioritet im je prvi tim. Mora, da bi ostao u ligi, ali mora da se posveti pažnja radu sa mladim igračima. Da izbacujemo svoje igrače, najisplativije jer dobar igrač je na ceni. Klub i od toga mora da živi. Dakle, prvi tim, pa sve mlađe selekcije, ali mladi igrači moraju da se dovode. Pravi mladi igrači, vreme tako diktira.

Radili ste sa svim kategorijama Borca?

  • Tako je, ali nisam bio trener seniorskog tima. Bio sam asistent Kosanoviću, Božoviću, Dmitroviću… Mladost iz Lučana sam vodio kada je Neško Milovanović bio u Čačku.

Ko su najbolji treneri iz Borca, iz Čačka?

  • Dosta trenera je ostavilo veliki trag. Đora, kod Cana, je dovodio vrhunske igrače. Grof Božović, Dime, a najlepši fudbal se igrao kod Rajevca i Ćirka. Onaj Borčev vez, to su tražili i voleli, bilo je lepo gledati taj Borac i fudbal – zaključio je Žiko Jelić.

Izvor: Kablarnet.rs/Đ. Mečanin

Prethodni članakPolicija kontrolisala 64.000 vozila, više od 7.000 vozača i putnika uhvaćeno bez sigurnosnog pojasa
Sledeći članakIzborna skupština Planinarskog saveza Srbije, Čačanin na važnoj funkciji

8 KOMENTARA

  1. Žiko Jelić. Kup Jugoslavije, osamdeset i neke. Borac(drugoligaš) – Rijeka(prvoligaš). Četvrti minut, Žiko Jelić i 1-0 za Borac. Tako je ostalo do kraja. Jedna od većih BORČEVIH pobeda koje sam gledao.

  2. Najbolja generacija BORCA Ikada je kad je bio BORAC CANE . A gledao sm utakmicu BORAC – VARDAR , kisa lije kao iz kabla , stadion pun kao oko , uklizava Ziko na centru hoce da izbaci loptu u aut , ona ode nekim slucajem u korner , a iz kornera BORAC prima gol i gubi 1 : 0 .

  3. ZKIKO DOk je KOlarevic pravio igrače BORAC je imao školu fudbala i igru prepoznatljivu idol je se igralo iz .jubavi za klub asad zalivu dovode neke izduvne igrače a naša deca propadaju od Katica ikladionica specialize Dragana Bokovica patka paс

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here