Amerika i Srbija, to je ista familija

0
236

Piše: Filip Švarm, Vreme

Ivica Dačić „u kapacitetu“ predsjednika Skupštine i američki ambasador Entoni Godfri zaključili su da ishod predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama neće uticati na dobre odnose dviju zemalja.

Da će tako zaista i biti, postoje specijalne garancije. Počnimo od Marka Đurića, novog srpskog ambasadora u Vašingtonu. Sve da se nekim slučajem i navuku tamni oblaci na odnose Srbije i SAD, nema toga što taj nije u stanju ispeglati. Tko ne vjeruje, neka pogleda njegov lik i djelo: „oslikani voz“, skor od „pet – nula za nas“ u pregovorima sa Kosovom, skandiranje Aco, Srbine! na telefon u Kosovskoj Mitrovici, vulgarni napadi na mitropolita Amfilohija za života i hvalospjevi poslije njegove smrti, samo su neki od diplomatskih dostignuća Marka Đurića.

Onako samostalan, vispren, prodoran i decentan u ponašanju ne može omanuti. Ipak, ako se to nekim čudom i desi, uskočiće premijerka Ana Brnabić – em „američki đak“, em zna kako treba sa službenim Vašingtonom. U tom kontekstu, možda je njen najznačajniji istup nošenje na noge ruskom ambasadoru Aleksandru Čepurinu stenograma svog intervjua za američku agenciju „Blumberg“ 2017.

I to nije sve. Ministarka energetike Zorana Mihajlović u kabinetu Brnabić, u političkoj čaršiji označena kao „američka žena“, izbacila je sa sastanka „ruskog čovjeka“ Dušana Bajatovića, direktora Srbijagasa. Nitko ne sumnja u lični animozitet, ali je ovaj potez – sve pred spremnom kamerom Tanjuga – morao obradovati ambasadora Godfrija, čija se zemlja zalaže za diversifikaciju nabavke plinom. Kako će to Srbija izvesti, teško da je ikome poznato. Za sada se zna samo da za ovo besplatno namigivanje Vašingtonu iz Beograda lako može doći papren račun.

Ali, bez brige. Ako sve zataji, uvijek je tu predsjednik Srbije. A Aleksandar Vučić – poznato je – nikad ne griješi, pogotovo kada su u pitanju srpsko-američki odnosi. Tako je 2016. podržao Hilari Klinton protiv Donalda Trampa, a potpisivanjem Vašingtonskog sporazuma sada favorizira Trampa protiv Džoa Bajdena. Inače, Vučićev diplomatski dar ostavlja bez daha: ničim izazvan, čita ljubavnu poruku Si Đinpingu na kineskom uprkos njegovom zategnutom odnosu sa Trampom, šalje povjerljive poruke u Vašington primajući bez svjedoka bivšeg američkog generala Bena Hodžisa koji zatim o tom susretu javno govori, ide u Bijelu kuću da se „bori za Kosovo“, a vraća se kao zastupnik izraelskih interesa… I sve ovo je samo ono na površini – što je ispod nje, nije moguće ni zamisliti.

Uglavnom, Dačić i Godfri su u pravu. Ishod izbora u Americi neće uticati na Srbiju – uticaće na čitav svijet. Pogotovo što je Tramp prvi američki predsjednik u „novijoj istoriji“ koji osporava rezultat glasanja i za koga je poslije četiri godine skandala, jeftinog populizma, bahatosti, lupetanja i kontraverzi svih vrsta glasalo gotovo pola biračkog tijela. A u svemu ovome i mnogo čemu sličnom, srpski režim pliva kao riba u vodi.

Izvor: Vreme

Prethodni članakRutinska pobeda Mege u Čačku
Sledeći članakMarinović: Teško doživljavam poraze, ali ovo je škola koju moramo da platimo

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here