Auto-put do Požege možda neće biti gotov ni 2024. godine

23
17666
Foto: JP Putevi Srbije

ČAČAK – Deonica auto-puta Preljina – Požega neće biti završena do kraja ove godine, a veliko je pitanje da li će saobraćaj novim putem krenuti i 2024, budući da radovi uveliko kasne, saznaje Demostat.

Razlog kašnjenja je, prema nezvaničnim informacijama, ne samo složena konfiguracija terena, već kašnjenje u sprovođenju eksproprijacije zbog čega su radovi u proteklim mesecima više puta bili zaustavljani.

Pored toga što se kineski krediti ugovaraju na netransparentan način, sve je više problema i kad su u pitanju plaćanja prema podizvođačima.

Deonica čija je gradnja započela još 2019. godine prvobitno je trebalo da bude završena do kraja decembra 2021. godine, kako je najavio predsednik Aleksandar Vučić.

Od tada su, međutim, rokovi za završetak radova više puta odlagani, a kraj se izgleda ne nazire.

Rok za završetak radova pomeren za kraj ove godine, a sada je ponovo odložen za sredinu naredne, uz veliki rizik da ni taj novi rok ne bude dovoljan.

Prvi znak da sa dinamikom gradnje nešto definitivno nije u redu pojavio se krajem februara kada je Ministarstvo građevine objavilo da je firmama koje obavljaju nadzor nad građevinskim radovima ugovor produžen za čak 16 meseci, do kraja juna 2024. godine, zato što predviđeni radovi nisu obavljeni u roku.

Prema informacijama Demostata, problem je nastao zbog toga što država nije na vreme sprovela ekproprijaciju na deonici budućeg auto-puta, uprkos tome što radovi traju već četiri godine, a planiranje još duže od toga.

Tako se došlo u situaciju da meštani koji imaju njive na trasi deonice od Pakovraće do Požege koja se trenutno radi, nisu zadovoljni cenom koju im je država ponudila, a koja se navodno za deo zemljišta spuštala i na samo 30 do 50 evra po aru, zbog čega su u prethodnim mesecima blokirali radove.

Dodatno, lokalci su čak i prema radnicima zauzimali neprijateljski stav, tako da su ovog leta na pojedinim segmentima, gradilišta bila potpuno prazna, umesto da u najboljem delu letnje sezone tu bude 1.500 radnika kako je to u februaru obećavao Vesić.

Reagujući na državnu ponudu, vlasnici zemljišta su pred Puteve Srbije izašli sa kontrazahtevom da im bude plaćeno više od 1.000 evra i da se njihove njive preko kojih će preći auto-put tretiraju kao građevinsko zemljište.

U poslednjih par nedelja blokade su se sa pojedinih deonica povukle i građevinci su se vratili, radeći punom parom u pokušaju da nadomeste deo propuštenog, pa su čak i Putevi Srbije 27. jula objavili promotivni snimak koji prikazuje novi asfalt na jednom od delova budućeg auto-puta.

Ipak, problem ostaje, budući da bušenje tunela Munjino brdo ide vrlo sporo, između ostalog i zbog problema sa podzemnim vodama, a čak i da sam tunel bude probijen do kraja godine, ostaje pitanje koliko će vremena biti potrebno dok se ne završi opremanje i postavka signalizacije.

Stručnjaci navode da se taj period u najboljem slučaju meri mesecima.

Auto-put Preljina – Požega dug je 30,9 kilometara, a za sada je završena i puštena u saobraćaj prva deonica od Preljine do Pakovraće u dužini od oko 12 kilometara.

U segmentu koji se sada gradi, od Pakovraće do Požege, nalaze se i dva dugačka tunela – Laz od 2.850 mеtara, koji je probijen, te tunеl Munjino brdo od 2.740 mеtara koji se tek buši. Završetkom ove deonice, auto-put Miloš Veliki će biti spojen sa Moravskim koridorom, odnosno budućim auto-putem Preljina – Pojate, čime će biti povezan i sa auto-putem Beograd – Niš.

U nastavku trase, Preljina – Pojate će kao nastavak Miloša Velikog ići do granice sa Crnom Gorom, odnosno do Boljara, za šta je pre dve nedelje Ministarstvo građevine formiralo radnu grupu, što za Srbiju ima značaj kao potencijalni izlazak na more, odnosno kao deo projekta Beograd – Južni Jadran.

Takođe, deonica Preljina – Požega otvara i mogućnost gradnje drugog kraka auto-puta do Bosne i Hercegovine odnosno do Sarajeva, za šta je potrebno izgraditi još 60 kilometara auto-puta.

Vrednost deonice Preljina – Pojate je 450 miliona evra, mada je pitanje koliko će budžet biti probijen ovolikim kašnjenima.

Izvor: Demostat

Prethodni članakBlog Isidore Đolović: Drugo, kamerno veče “Karusela“ u znaku duplog doživljaja
Sledeći članakJoš jedna muzička poslastica u Čačku: Internacionalni festival klasične muzike na obali Morave

23 KOMENTARA

  1. A gde su vaši auto putevi kad već ser.. ete po ovom vučićevom? Gde su vaše brze pruge? Gde su vaše milijarde koje su ušle jednog oktobarskog jutra? Gde? U mostu na Adi? U bulevaru revolucije? U ibarskoj magistrali? E to ste vi uradili, asfaltirali ste ibarsku magistralu. Ma bravo. Nemoj da mi ken… jate više bre sram vas bilo

    • ocito da si zaboravio ili se nisi jos ispilio ili si zaboravio da je vucko ucestvovao u vlasti zajedno sa milosevicem i da su zemlju 10 godina vratili u srednji vek!!!A iz srednjeg veka do 21 nije moguce vratit za nekoliko godina…Sve je bilo unisteno…sve fabrike bombardovane zemlja opustosena…jedva su je dosovci medju kojima je bilo i lopina!! postavii na zdrave temelje…onda je dosao vucic i prvo podigao porez sa 10 na 20% pokrao penzijski fond,uveo akcize na sve i svasta…mene cudi sta bi inace i radio sa toliko novaca ako ne bi pravio bilo sta…Usput je sve lopove iz dosa doveo u svoje redove da bi to nastavili da rade i dan danas!!!

      • Hahahaha. Kakav si ti idiot. Odavno veću glupost nisam pročitao. I ja sam emotivno vezan za svoj stan ali to ne znači da mogu da ga prodam za 3000 evra po kvadratu ako mu je realna cena 800. Zabole me za njihove seljačke emocije.

          • Cena ara, koliko piše u članku ide od 30-50 e.
            1ha ima 100 ari.
            50 * 100 = 5000

            To je cena po hektaru.
            Kakvom računicom ste dobili 100 000.

            Od tog hektara ljudi žive i hrane svoje porodice. Na tom hektaru možda gaje i voće koje Vi u gradu pojedete (ako imate sreće, a zbog ovakvih situacija naši ljudi na selu odustaju od proizvodnje i sve je više uvozne hrane na našim rafovima, što je velika tuga za celu naciju).
            Nesreća je velika što kao ljudi više nemamo ni trunke empatije, što nas je i dovelo do situacije u kojoj smo.

            Pravićemo od zlata naše stare koji su jeli ono što su proizveli u svojoj njivi.

            Tužno je vaše razmišljanje…

  2. A sta bi sa onim spomenikom, koji su „dragi graditelji“ porusili? Hoce li to ikada biti opet postavljeno? Doduse, to vise nikome i nije potrebno. Nama su najvaznije Rimske iskopine, a tragovi Srba i tako nestaju. Potrudio se za to Hitler pa Tito, a ovi ce to sve da „krunisu“.

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here