Hronika festivala MAPA 032: Dušan Darijević o predstavi “Ko igra Sonju Savić?“

0
273

ČAČAK – Drugi dan Pozorišnog festivala mladih amaterskih i profesionalnih autora – MAPA 032; predstava “Ko igra Sonju Savić?“; Režija i koncept, Andraš Urban, dramaturgija, Vedrana Božinović, igraju – Borjanka Ljumović, Ivana Terzić, Julija Petković, Eva Voštinić, Bratislav Janković; Gradsko pozorišta Čačak i Bitef teatar Beograd

Piše: Dušan Darijević

Sonja Savić, umetnica, glumica, preminula je 23.09.2008. godine u svojoj četrdeset i sedmoj godini, na njen sprovod nije došao niko od njenih kolega, sem Dare Rančić, Sonjine učenice. Istog dana šesnaest godina kasnije na Festivalu Mapa 032, gledali smo predstavu o sličnoj sudbini još jedne devojke iz grada, ali ne iz Srbije i Jugoslavije, već Teksasa, Dženis Džoplin. Samo dan kasnije na programu je bila predstava “Ko igra Sonju Savić?“ Gradskog pozorišta iz Čačka.

Sonja Savić je bila u guravim vremenima, a kad ona nisu bila takva ovde, simbol slobode, umetničkog i ljudskog poštenja, nepristajanja, ali i ranjivosti, nemogućnosti lične, da se odupreš velikom zlu koje je razjapilo svoje čeljusti u nameri da nas proguta. Prošle su godine, a onda 2020. godine u Skupštini grada Čačka čuli su se glasovi, da ne bi bilo baš zgodno da neka čačanska ulica, ne daj bože park dobiju ime po Sonji, jelte, ona nije baš primer uzornog ponašanja našoj mladeži, šta više, totalno bi ih iskvarila i navela na greh.

Predstava je nastala 2023. u okviru projekta “Čačansk rodna“ – Čačak prestonica Kulture Srbije, šta da ponudimo, naravno Sonju, a šta drugo, sa njom smo svet, sa njom smo in. U Čačak u Gradsko pozorište bez svoje zgrade, ali sa ljudima koji znaju šta je istinski teatar i magija pozorišne igre, stiže veliki reditelj, evropskog kalibra i značaja, Andraš Urban sa svojim konceptom i timom koji realizuje njegove ideje, koje brutalno razdiru malograđansku skramu, gde god da režira svoje predstave.

Već to je bilo dovoljno da budući projekat neće biti rutina i prigodna tezga, već kamen temeljac nove urbane kulture i to ne samo u našem gradu, Srbiji, već i mnogo šire od ovih naših jadnih i čemernih prostora. Mnogi pozorišni postulati, poznati iz ranijih Urbanovih režija, vidljivi su i u ovoj iscenaciji i to, naravno, ne smeta mnogo. Pitate se zašto. Zato što Urban jasno zna svoj cilj, ima ideju vodilju. On uz pomoć funkcionalnog teksta, koji je ruku na srce pravo iznenađenje, ruši mit o junakinji ove priče, ne dozvoljava da se o njoj prede bajka, a ni laž, okreće istinu sa svih strana uz pomoć briljantnog dramskog predloška i uz pomoć sjajnog ansambla, gde svako ponaosob ima svoju funkciju, stvara scenski energičnu, na momente brutalnu, ali istinitu priču, ne samo o Sonji, već i o nama o društvu u kom živimo.

O palanačkom mentalitetu, nesposobnom da razume i shvati jednu dušu tanko, filigranski izatkanu, nežnu i ranjivu i zbog okruženja primoranu da se brani svim sredstvima i predstavlja onakvom kakva nije, samo da bi iz dubine duše kroz urlik, nekad i šapat izrekla bolnu, ali jasnu i nedvosmislenu istinu o svetu i vremenu kom nije mogla da pripada, zato što ta duša može samo da se vine u visine gde je jedino sigurna, a koje su za mnoge nedostižne.

Možda su neke scene mogle biti kraće, možda je Urban u svoj rediteljski rukopis mogao uneti mrvu nečeg novog, ali ovo je svakako jedan od najvažnijih, ne samo pozorišnih, već i kulturnih događaja sa temom važnom za Čačak, ali ne samo za nas Čačane, već i trenutak u kom se budi savest i energija jednog usnulog naroda, koje izvođači pozorišnih radova ove predstave brutalno dovode svesti, maljem po žitkoj masi umesto moždanih vijuga, toj kopreni koja se nahvatala svih ovih godina po našim glavama ogrezlim u laži, licemerju i proračunatosti, koristoljublju. Sonja je bila sve, samo ne to.

Izuzetan dramski predložak, ansambl kome se klanjam do poda i kome publika nije dozvolila da napusti scenu. Posebno briljantna je bila Borjanka Ljumović, režija sigurna, manje nismo ni mogli da očekujemo od Urbana. Ovo festivalskom izvođenje predstave, bilo je peto po redu izvođenje u Čačku, čini se i najbolje i najubedljivije do sada. Predstava je više puta igrana širom Srbije. Ocena pet plus.

Prethodni članakOd septembra drugi talas povećanja zarade za prodavce u Lidlu
Sledeći članakVesić: Obilaznica oko Gornjeg Milanovca gotova za desetak dana, auto-put do Požege do 1. juna

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here