IN MEMORIAM: Srđan Bošković, glavni i odgovorni urednik Prvog programa Radio Beograda

5
1342

ČAČAK – Povodom smrti Srđana Boškovića, glavnog i odgovornog urednika Prvog programa Radio Beograda, oglsilo se Udruženje Čačana u Beogradu.

Poštovani prijatelji, sa neizmernom tugom i bolom vas obaveštavamo da je naš dragi zemljak i veliki prijatelj Srđan Bošković posle teške bolesti preminuo 24. oktobra 2025. godine u 63. godini života. Srđan je bio višegodišnji glavni i odgovorni urednik Prvog programa Radio Beograda. Nezavisno od toga, bio je naš prijatelj, ličnost velikog srca, vedrog duha i uvek nestašnog dečačkog osmeha. Čovek ponikao iz našeg kraja, što je uvek sa ponosom isticao. Bio je višedecenijski istaknuti član Udruženja Čačana u Beogradu, uvek spreman i za druženje, ali i za svaku vrstu pomoći ukoliko zatreba.

Srđan Bošković je diplomirao je na smeru za produkciju Fakulteta dramskih umetnosti. Na Radio televiziji Srbije zapošljava se 1984. godine kao novinar saradnik u Informativnom programu Radija 202 i Prvog programa Radio Beograda i kao voditelj informativnih emisija. Od 1989. godine bio je voditelj informativnih emisija Trećeg kanala RTS-a, a potom i producent spoljnopolitičke redakcije Informativnog programa Televizije Beograd.

Od 2001. godine Bošković je bio novinar urednik u privrednoj redakciji Informativnog programa Ju info kanala. Potom prelazi u Privrednu komoru Srbije, gde je obavljao više značajnih funkcija. Na svojoj poslednjoj funkciji, mestu glavnog i odgovornog urednika Prvog programa Radio Beograda proveo je osam godina. Među svojim kolegama ostaće upamćen po profesionalizmu, kolegijalnosti, vedrom duhu i ljudskoj toplini.

Sahrana našeg dragog Srđana Boškovića obaviće se u ponedeljak, 27. oktobra, u 12 časova, na mesnom groblju u selu Ježevici kod Čačka.

Udruženje Čačana u Beogradu izražava svoje najdublje saučešće porodici, prijateljima i poštovaocima dela našeg dragog prijatelja. Trudićemo se da sačuvamo od zaborava sećanje na sve lepe zajedničke trenutke.

Udruženje Čačana u Beogradu

Prethodni članakBorac 1926 doživeo i osmi prvenstveni poraz, Loznica rutinski do tri boda
Sledeći članakKnjiga Miloša Timotijevića otkriva nepoznate aspekte umetničkog, ideološkog i političkog delovanja Nadežde Petrović

5 KOMENTARA

  1. Odgovor za ,,Ko to kaže ko to laže“ Nažalost nema tebi leka, ti si za hitnu hospitalizaciju, ne samo da nemaš mozga nego nemaš ama baš ničega čovečnog u sebi. Čime li si ti zadojen, čime hranjen i od koga vaspitavan? Rekao bih da si veoma mučen i maltretiran u porodici obzirom na količinu mržnje koju nosiš u sebi i sa koliko mržnje govoriš o drugim ljudima. Ti da sudiš o generalu Pavkoviću heroju Srbije i mladosti Srbije koja se za istu borila pod njegovom komandom? Ti da sudiš o gospodinu Boškoviću, našem čoveku iz Ježevice? Mrššš stoko i ti i tebi slični…

  2. Kakva si ti stoka, iz mržnje tako govoriš za čoveka koji se u ponedeljak sahranjuje. Znamo da se nećeš posramiti jer obraza nemaš a izgleda ni mozg! Srećom ima Boga, on će ti suditi. Saučešće porodici preminulog.

  3. Koliko se sećam, a sećam se ovo je jedan od likova iz „plejade“; koja je u vreme Miloševića vodila TV Gnevnik pa su ga napredni radikali ponovo „oživeli“ 2017. postavivši ga za urednika Radio Beograda uprkos činjenici da, kako je tada objavio portal Cenzolovka pozivajući se na novinare Radio Beograda, nikada nije radio na ovom radiju da bi ga to kvalifikovalo za uredničku funkciju. Ali ko te pita.
    Samo na našu sreću i nesreću političara još uvek ima onih koji pamte ko je gde bio i ko je šta radio.

    • Ne znam ko se krije iza ovog pseudonima ali jadniji I bedniji komentar nisam odavno procitao. Pogotovo
      ovomtrenutku. Pitam se, cemu se nada ovaj komentator jadnicak jadni. I on ce jednom skoncati. Sta ce se o njemu pisati? Nista, jer nije I nece biti bitan. Zalosno.

      • To naše licemerno o pokojniku sve najlepše i bežanje od činjenica nas je dobrim delom i dovelo tu gde smo. U suprotnom „narodni heroj“ Pavković nikada ne bi bio sahranjen u Aleji zaslužnih građana, osim ako se u njegove zasluge ne računaju nečija mrtva i osakaćena deca stradala u vreme dok je njegov šef Milošević pio viski u skoništu u Dobanovcima, a on paradirao pred TV kamerama sve dok nije usrao u gaće kada su rezervisti odbili poslušnost i vratili se naoružani u Kruševac.
        Kada bi više i bolje pamtila Srbijo i bila spremna da pogledaš istini u oči ne bi nam se desilo ovo što nam se dešava.

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here