Ljubomir Šaja Radivojević – košarkaš, profesor Gimnazije, šahista, pisac

1
1195

Piše: Miloš Timotijević, istoričar (Istorija čačanske košarke)

ČAČAK – Prve generacije košarkaša Čačak ovaj sport su doživljavali kao polje za zabavu u slobodno vreme, što se sve pretvaralo u produženu igru i druženje koje je povezivalo ljude do njihove smrti. Većina njih je stekla i visoko obrazovanje i ostavila značajan trag u svom gradu. Među takve osobe svakako spada i Ljubomir Radivojević „Šaja” (14. januar 1932 – 31. mart 2018), koji je najpre bio fudbaler, potom uspešan košarkaš, zatim profesor matematike, šahista, pisac.

Igrači KK „Borca” snimljeni 1958. na „Želovom” igralištu (s leva): Ljubomir „Šaja” Radivojević, Sveto Ćeramilac, Nikola „Rokli” Milošević Mićo „Gus” Kovačević, Branko „Cile” Cicvarić

Radivojevići su poreklom iz Rožaca, sa Glavaja i slave zimski Aranđelovdan. Ljubomirov otac Dragić držao je pod zakup Sandića mehanu u Prijevoru, u kome se 25. decembra 1931. rodio Ljubomir, koji je bio jedanaesto dete Velike i Dragića Radivojevića. Rođenje dece u to vreme nije se odmah prijavljivalo državnoj administraciji, tako da je Ljubomirov dolazak na svet zvanično registrovan 14. januara 1932, i to je bio i ostao njegov zvaničan datum rođenja.

Krajem 1932. Dragić Radivojević sa porodicom dolazi u Čačak gde je dobio posao bolničara u Čačanskoj bolnici, a Velika Radivojević počela je da radi u Fabrici hartije. Ljubomir je osnovnu školu (1942) i Gimnaziju završio u Čačku (1952), a zatim upisao Prirodno-matematički fakultet u Beogradu, gde je studije matematike završio 22. aprila 1962. godine.

Sport je bio glavni „krivac” za produženo studiranje. Ljubomir Radivojević je najpre počeo da igra fudbal u FK Borac, potom i na studijama u ekipi SASK-a, fudbalskoj ekipi PMF-a. Iz „fudbalskih dana” poneo je nadimak „Lovrija”, potom je u familiji dobio nadimak „Šalja” koji je preimenovan u „Šaja” kada je počeo da igra košarku.

Iako je najpre bio fudbaler, košarka je za Ljubomira Radivojevića brzo postala osnovni sport, tako da je za KK Železničar igrao ukupno sedam sezona (1951-1957), da bi poslednju godinu igračke karijere proveo u redovima KK Borca (1958). Za Borac je igrao i par utakmica u leto 1959. godine. Bilo je to vreme kada su takmičarsko-rezultatski aspekti sporta bili u drugom planu u odnosu na igru i druženje. Ipak, bilo je i određenih uspeha, jer je „Šaja” Radivojević bio u timu KK Železničara koji je 1954. postao prvak Srpske lige, ali nije uspeo da u kvalifikacijama uđe u Prvu jugoslovensku ligu. Sa Borcem 1958. nije uspeo da na turniru u Beogradu, u konkurenciji beogradskog Železničara, novosadske Vojvodine, i kragujevačke Zastave (koja bila prva), ostvari plasman u Prvu jugoslovensku ligu.

Bio je veoma smiren igrač, ali je povremeno ispoljavao buran temperament, kao na utakmici Železničara i kragujevačkog Radničkog (47:42) u Čačku 1955. godine. Tada je nokautirao sudiju nezadovoljan njegovom odlukom da ga isključi iz igre, pa je sledećih 10 meseci imao suspenziju igranja. Pošto se košarka u to vreme igrala na otvorenim terenima u prolećnim i letnjim danima, suspenziju je najvećim delom izdržao tokom zimske pauze.

Takvi događaji nisu bili česti, a košarkaši u Čačku bili su popularniji nego drugi sportisti, kako po elegancije igre, tako i po obrazovanju, pa su stadioni i utakmice bili značajni društveni događaji i prilika za druženje i upoznavanje mladih ljudi, momaka i devojaka. Naime, pola sata pred početak utakmica sa ozvučenja puštana je tada popularna zabavna muzika (domaći šlageri, italijanske kancone, francuske šansone, ali i američki džez, potom i začetnici rokenrola), zatim su najavljivani igrači koji su se tokom utakmica trudili da efektnim potezima zadive publiku, što je sve zajedno povećavalo njihovu popularnost u gradu. Tako je i Ljubomir Radivojević na „Želovom” igralištu upoznao svoju buduću suprugu Radmilu Kovačević, koja je kasnije završila ekonomiju i radila u SDK-a. Njen otac Krsta Kovačević pre rata bio kraljev gardista i već 1943. otišao je iz Jugoslavije i ostatak života proveo u Kanadi. Radmilina majka Zorka, inače poreklom iz Vranja, živela je sa dve ćerke u Čačku.

Ljubomir Radivojević je sa Radmilom dobio dva sina, Pavla (1958-2019) i Miodraga (1963). Obojica su završila Građevinski fakultet u Beogradu, s tim da je mlađi diplomirao na smeru geodezije. Stariji sin Pavle bavio se košarkom, i bio je u generaciji KK Železničara koja je 1976. osvojila juniorsku titulu prvaka Jugoslavije. Inače, Ljubomir Radivojević bio je i rođeni ujak poznatom čačanskom košarkašu Slavku „Kempu” Smiljaniću.

Odmah po diplomiranju Ljubomir Radivojević počinje da radi u Planskom odeljenju Fabrike hartije u Čačku, gde ostaje dve godine (1961-1963), da bi 1963. postao profesor matematike i nacrtne geometrije u čačanskoj Gimnazije, gde je bez prekida radio sve do penzionisanja 14. januara 1997. godine. Generacije čačanskih gimnazijalaca pamte ga pre svega kao dobrog profesora, koji je između ostalog vodio i šahovsku sekciju. Pored toga neprekidno je pisao i objavio priče u „Čačanskom glasu”, koje su potom pretočene u nekoliko knjiga „Garson je imao dušu” (2012), „Dobrota duše” (2014), „Omaž Rusima profesorima čačanske Gimnazije” (2015).

Istovremeno nikada nije napustio košarku. Imao je položen ispit za košarkaškog trenera i sudiju (među prvima u Čačku), nekoliko godina bio je delegat na utakmicama. Sedamdesetih i osamdesetih godina 20. veka bio je i u upravi KK Borca. Savremenici su zabeležili da je bio „doživotni košarkaški zaluđenik, bolesnik i basket zavisnik” (Zoran Coko Antonović). KK Železničar dodelio mu 1999. „Povelju zahvalnosti” povodom 50 godina od osnivanja kluba.

Ljubomir Radivojević „Šaja” preminuo je 31. marta 2018. i sahranjen je na groblju u Čačku.

Prethodni članakVlada propisala nove maksimalne cene pojedinih namirnica, poskupelo svinjsko meso
Sledeći članakSve po starom: Nacionalne frekvencije dobili Pink, Hepi, Prva i B92

1 KOMENTAR

OSTAVITE ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here